Napori i rezultati

“ Planine će pomaknuti
onaj ko je u početku pomicao kamenčiće.“
kineska poslovica

Ljudi ulažu napore dok misle, uče, rade, vježbaju i zabavljaju se. Onda se susreću sa rezultatima. Ljudi ne vide kakve napore neko ulaže iako mogu uočiti nečiju posvećenost. Ljudi vide rezultate i dominantno po tome nekog cijene. Tako je u životu na Zemlji. Oni koji vjeruju, oni vjeruju u Stvoritelja svih svjetova, oni vjeruju i to da Bog zna svačiji pojedinačni potencijal i napore koje ulaže da svijet bude bolji, i oni vjeruju da će Bog obračun sa ljudima napraviti na temelju napora koje su ovi činili, na temelju onog što je bilo u njihovim srcima i što se manifestiralo njihovim naporima da svijet oko sebe učine boljim za život, ili suprotno – da svijet učine težim za život. Prvi će biti zasluženo nagrađeni – nadati se, a drugi zasluženo kažnjeni.

Ako bi čovjek imao pravo donositi sud o ljudima, ako bi proveo neko istraživanje kako ljudi vide svoje napore i svoje rezultate, koliko su iskreni u vezi s tim viđenjem, te kako to drugi vide došli bi vjerovatno do sljedećeg preovladavajućeg mišljenja: ljudi vide sami sebe mnogo zaslužnijim za rezultate nego što to zaista jesu. Ciljeve treba planirati, specificirati, o rezultatima treba informisati i izvještavati u realnom vremenskom okviru, pozitivne i negativne uticaje (šanse i rizike) treba predstaviti, i biti istrajan u tome. To bi bio put kojim ni od koga ne bi pravili heroja, niti bi ičije pravo uzurpirali, ali bi svakog poštovali. To bi značilo da svačije JA služi boljem životu okruženja, a da okruženje pokaže zasluženo poštovanje. Sada drugi uglavnom gledaju u bilo čije rezultate s predrasudom, s navijanjem ili omalovažavanjem, s veoma malo saznanja šta je istina, šta su bila ograničenja a šta šanse, šta je lična promocija a šta stvarni napredak. Kreira se zamagljena stvarnost kojom ne može niko biti ponosan.

Kako ističe jedan od uglednih svjetskih islamskih učenjaka, Nouman Ali Kahn, ljudi su skloni težiti ka sreći, ugledu, popularnosti, prestižu, novcu, izvrsnosti, uticaju, istini. Pri tome taj redoslijed postavlja u vertikalnu piramidu u kojoj je sreća na dnu (gdje pripada najveći broj ljudi), a istina na vrhu (gdje se nalazi mali broj ljudi). Polazeći od onog što Stvoritelj iznosi u posljednjoj Objavi: Allah nikog ne opterećuje preko njegovih mogućnosti, u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.[i] te Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao[ii]., čovjek je u cjelosti odgovoran da iskoristi svoj potencijal maksimalno. Mora se otarasiti lijenosti i beskorisnog uživanja što više može. Kada učini sve što može, uloži svaki svoj napor sa uvjerenjem da je to ispravan a ne na pogrešan način, ono što ima kao rezultat biće zadovoljan, osjetiće smiraj duše i istinsko zadovoljstvo. Čovjek time prevazilazi samo fizičke potrebe i emotivna zadovoljstva, on kao stvoreno biće to upotpunjuje sa mirnim srcem, smirajem duše. Ako neko želi postati ljekar jer to žele njegovi roditelji, radi ugleda, radi novca onda to sigurno nije ni blizu onom ko želi postati ljekar da bi život drugim učinio lakšim. Ovaj drugi će biti posvećen ideji, služiti pacijentima i društvu, onaj prvi će biti posvećen sebi. Razlika je ogromna. Tako je u svim oblastima.

Čovjek ima obavezu, posebno onaj ko je odabrao da vjeruje u Jednog Boga, da stalno radi na sebi da bi iskoristio svoj potencijal koji mu je poklonjen. Potencijal koji ima bilo ko, nije posljedica ničije pojedinačne volje i odluke, nego je dar Božiji, i taj dar treba iskoristiti. Biti bolji od samog sebe svaki novi dan u razmišljanju,  učenju, radu (za novac ili volonterski) ili nečem drugom. Ali biti bolji ne zbog sebe i za sebe, nego u ime Boga kako bi okruženje živjelo bolje. Sve drugo dolazi poslije kao posljedica: i sreća, i ugled, i popularnost, i prestiž, i novac, i …ali to ne treba biti cilj. Ako je ovo drugo ispred, rijetko će netko osjetiti zadovoljstvo makar bio najpopularniji, najugledniji, najsretniji, najbogatiji, … čovjek na svijetu. A šta ga čeka pri susretu sa svojim Gospodarom…ne znam. Samo Bog to zna.

[i] Quran, 2-286

[ii] Quran, 65-7