TESANJ.NET stranica grada
Kad god u kalendaru naiđu prvi dani druge dekade, ovog mjeseca, sedmog po redu u godini – u davnoj prošlosti nazvanog imenom slavnog rimskog imperatora, a ubuduće zanavijek obilježenog genocidom koji je srpska soldateska izvršila nad Bošnjacima – bošnjačke medije preplave dvije riječi: “dželati”; “opraštanje”. I ove godine, već dvadeset i prvi put, opet isto: ”Ratko Mladić i njegovi dželati u julu 1995. izvršili genocid u Srebrenici!”
Ne vrijeđajte dželate! Dželat nije ubica nego je izvršilac zakonski donijete smrtne kazne nad ubicama! Ne blatite više dželate stavljajući ih u isti rang sa ubicama i ne amnestirajte ubice nazivajući ih dželatima!! I onaj što je odsijecao glave sabljom ili sjekirom na panju, i onaj što je puštao sječivo giljotine na vrat osuđenika, i onaj što je vješao, kao i onaj koji danas uključi električnu stolicu ili ubrizga smrtonosnu injekciju – svi su oni dželati! Izvršitelji smrtne kazne propisane po zakonu. Ni nad jednim od 8372 do sada evidentirana Bošnjaka ubijenih u genocidu u Srebrenici nije izvršena smrtna kazna dosuđena odlukom bilo kakvog suda, pa makar i prijekog vojnog suda, nego su svi do jednog pobijeni bez suda i presude!
Nazvati Ratka Mladića dželatom isto je što i osloboditi ga bilo kakve krivice! Ratko Mladić nije dželat! I niko od onih koji su ubili makar jednog jedinog Bošnjaka u tom genocidu, nije dželat! Ratko Mladić je notorni zlikovac – Ubica iz Srebrenice – psihopatski mrzitelj Bošnjaka, general vojske ostrvljenih ubica s kojom je počinio genocid u Srebrenici. Dželati ne vrše genocid. Dželati ne mrze osuđenog na smrt, i ne izvršavaju smrtnu kaznu iz mržnje! A ovi su pobili hiljade nevinih ljudi, momaka u prvom cvijetu mladosti, samo i jedino iz mržnje. Užasnem se kad čujem ili pročitam da je “…u genocidu u Srebrenici ubijeno više od 8.000 Bosanaca i Hercegovaca” (??). Valja jednom reći i zauvijek upamtiti: Ni jedan jedini čovjek nije ubijen u srebreničkom genocidu zato što je državljanin Bosne i Hercegovine nego zato što je Bošnjak, pripadnik autohtonog naroda zemlje Bosne, ubijen po naređenju iz Beogradu u ime velikosprskog programa da se Bošnjaci pobiju, protjeraju, posrbe, njihova imanja opljačkaju, njihova kultura zatre, svetilišta da im sa zemljom sravne – a Bosnu otme i svojom proglasi!
I zato, ne zovite više nikada ubice Bošnjaka u srebreničkom genocidu – dželatima! Dželat je profesija, a njegov posao je da izvrši pravosnažnu smrtnu kaznu nad ubicama! Na dželatu nema grijeha. Grijeh ubice niko ne opra. Za ubice koji su ubijali Bošnjake tokom genocida valjalo bi zaposliti onoliko dželata koliko je bilo pojedinačnih ubica, jer su ubice iz Srebrenice, svi do jednog, zaslužili svog dželata.
I nemojte više nikada ni jedne o opraštanju za ubijene! Oprostiti ima pravo samo onaj kome je lično nanijeta šteta, kome je zadat bol, ko je pretrpio nepravdu. Čovjek može oprostiti dug samo svom dužniku. Niko ne oprašta dugove tuđim dužnicima! Ni jedan dug se ne može se oprostiti u ime drugog! Ni tuđa šteta, ni tuđa rana, ni tuđi obraz; nego svako može oprostiti ili ne oprostiti samo svoju štetu, svoje rane, svoj obraz! A opet, mi Bošnjaci bismo i smrt svojih najbližih da oprostimo!? Ne može se to, ne smije se to, nedopustivo je to! Mora se dobro upamtiti: Niko nema pravo oprostiti smrt u ime ubijenog! Ni država, ni dalji rod, ni bliži rod! Ni brat ne može oprostiti ubijenog brata, ni babo ubijenog sina, ni mati čak, ta najbliža i tri puta prva za svakog čovjeka, nema prava oprostiti ni jedno svoje ubijeno dijete! Sve i kad bi htjela!
Koliko god se to činilo apsurdno, svoju smrt može oprostiti samo ubijeni! Na onom svijetu. Ako htjedne. Sokrat kaže da na onom svijetu ni bogovi ne opraštaju u ime nevino ubijenih, osim ako duše ubica ne izmole oprost od duša ubijenih.
Ne zovimo više ubice dželatima i ne opraštajmo u ime ubijenih, o Bošnjaci!
I ove godine, već dvadeset i prvi put, neprolaznim sjajem blistaju ovi julski dani. Što gušća tama, što veći mrak – sve jače svijetli Srebrenica, nebeskog svjetla vječiti zrak!
