Bez Alije i Tita

“Za mnoge od nas Bosna nije samo domovina, Bosna je ideja.
To je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija, mogu živjeti zajedno“

Alija Izetbegović na Skupštini UN-a 1994. godine

alija-i-tito

Alija Izetbegović (08.08.1925 – 19.10.2003), prvi Predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, te prvi Predsjednik Stranke demokratske akcije BiH, ostaće mnogim u lijepim sjećanjima. Životni put Predsjednika Izetbegovića nije bio nimalo ugodan. Bez saginjanja pred „moćnicima“, bez licemjerja, ostati uspravan do kraja – velika je stvar. Rekao bih da je to bio život pun osobnog dostojanstva i duhovne snage, pun hrabrosti, istrajnosti i nepokolebljivosti. On je svojim načinom života mogao zaslužiti poštovanje okruženja neovisno o tome da li neko voli takav način života ili ne. Iako mu okolnosti nisu išle na ruku, on je u svim okolnostima imao jasan stav – znao je šta hoće i kuda ide. Nije uvijek bilo jednostavno ići dalje, nije se ni moglo uvijek ići dalje ali nije nikada odustao niti poklekao. Ni u zatvoru kao politički zatvorenik, ni u Lukavici kao vojni zarobljenik JNA, ni kada je srušen Stari most, ni kada je Fikret Abdić napravio izdaju, ni kada je pala Srebrenica… Bio je spreman na osobnu žrtvu. Alija Izetbegović je bio istinski borac za slobodu, prije svega slobodu misli, slobodu vjere, slobodu čovjeka ali i za afirmaciju Bošnjaka kao naroda, te za očuvanje Jugoslavije ali ne po svaku cijenu, a onda po svaku cijenu očuvanje države Bosne i Hercegovine. Ne znam je li red prioriteta uvijek bio najbolji, ali imam veliko poštovanje prema Predsjedniku Izetbegoviću.

Predsjednik Alija Izetbegović već 13 godina nije među živima. Osjećam veliki nedostatak u stranačkoj i državničkoj politici. Teško je uočiti da ga je neko zamijenio u spremnosti na žrtvu, u borbi za slobodu misli i u gradnji sinergije u odnosima. Uz to, u novim okolnostima, nije izgrađen timski duh rukovodstva, nema međusobnog povjerenja, nema potrebnih znanja i vještina u vođenju javnih poslova na dugoročnoj osnovi. Djelovanje većine se svelo na dnevno-političke sebične partikularne interese i jednokratne ciljeve. Na prvom mjestu je borba za vlast kao krajnji cilj, a ne kao sredstvo kojim se dolazi u mogućnost korištenja javnih resursa u javnom interesu na najbolji način.

Kao što je Amila Kahrović-Posavljak napisala prije dvije godine (portal TAČNO, 07.10.2014):

„Josip Broz Tito i Alija Izetbegović u dnevno-političkim mnijenjima više nisu povijesne ličnosti čija bi se dostignuća i greške trebale izučiti. Oni su postali simbolički toposi. Tito je postao simbolički topos iza kojeg lažni socijaldemokrati kupuju glasove budeći kod puka sentimente za našu zajedničku, sretniju prošlost. Istovremeno, Tito je postao zalog, neka vrsta legitimacije kojom se obećava da se takva prošlost vraća ako se pravilno izabere. Na sličan način je i Alija Izetbegović postao simbolički topos opet nekih “sretnijih” vremena kada je državnost BiH bila neupitna i branjena krvlju “naših sinova i kćeri. Sav rat između stranaka se svodi na to ko je više Tito, odnosno ko je više a ko manje Alija od ostalih. Ono što su za Bošnjake Alija i(li) Tito, za Hrvate i Srbe su priče o raspadu BiH. I svako od njih uprisutnjuje svoje “heroje”. Milorad Dodik Karadžića, Dragan Čović sebe samoga i čistu Herceg-Bosnu.“

Danas smo daleko od onog čemu je Alija Izetbegović stremio, čemu se nadao i kuda je usmjeravao. Godišnjica sjećanja na smrt Alije Izetbegovića je prilika za preispitivanje, posebno liderima, rukovodstvu. To je prilika i za preispitivanje onih koji glasaju – za koga glasaju. Alija Izetbegović je naglasio za koga ne treba glasati:

  1. Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike.
  2. Nemojte glasati za one koji su stekli bogastva pa im se ne zna porijeklo, bogati jesu, al ti nikako da shvatiš odakle mu pare, nemojte glasati ni za tu sortu ljudi.
  3. Nemojte glasati ni za one koji mnogo govore, a rade prijatne poslove. Znate, uvijek nađu nešto prijatno za sebe da rade, i u toku rata prijatno, ali puno govore.
  4. I nemojte glasati za one koji za sebe agituju, koji kažu glasaj za mene, treba da za mene glasaš, one koji traže vlast, nemojte za njih glasati.

O Fuad Hadzimehic

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *