Taj dječak, koji je stigao iz davnih i dalekih
predjela nade, s mišlju na obećanja blistava
što mu ih je Svevišnji zadao, taj dječak – to si
bio ti.
A sad si prigušena žiška, koja obasjava
tek vlastiti krug, koliki kišobran zaprema,
jer spoznao si, nakon svih izdaja i razobličenja,
da je Majstor misao zavještao samo onome
za kojeg nikad nije umro ni jedan Krist,
isključivo onome kojemu ni jedan Budha
nije pokazao put.
Jer, iako skrivena, staza je jasna: od ništavnosti
ka zvjezdanome arhetipu.
U toj kušnji – ili ćeš propasti, i stalno se
opet raspadati, kao u džehennemu grešnik
vazda ponovo gorjeti, ili ćeš razumjeti:
ti si svoj Svevišnji, i samo je tebi data milost
da doslutiš moć vlastitog uobličenja.
Uvijek iznova, sa svakim svitanjem, svaki put
drukčijega…