Revizija pameti

Kad god čovjek počini zločin, Bog pronađe svjedoka…
Svaki skriveni zločin ima svog izvjestitelja.

Ralpd Waldo Emerson

Mogućnost obnavljanje tužbe protiv Srbije za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, počinjene zločine i stradanja izazvalo je ultimativne ucjene od strane političkih aktera ne samo manjeg BH entita, nego i političkih aktera Bosne i Hercegovine koji dolaze sa područja manjeg BH entiteta. Upravo ovakve panične i strašne reakcije, ukazuju da su mnogi svjesni učešća Srbije u agresiji nad Republikom Bosnom i Hercegovinom, i da su itekako svjesni da o tome postoje dokazi. Oni su svjesni da je po Srbiju ogroman rizik, kao i po cijeli velikosrpski projekat, ako sudije Međunarodnog suda pravde budu radile bez pritisaka, da to može po Srbiju loše okončati. Stoga je razumljiva logika kojom se protive obnovi tužbe, bez obzira na moralnu neutemeljenost takvog pristupa.

Ali neko počeo javnu raspravu o tome veoma nespretno, i veoma traljavo, a javne rasprave ne bi trebalo ni biti. Postoji proceduralna mogućnost, i sve dok to postoji o tome ne treba uopće raspravljati, niti komentarisati, nego koristiti te mogućnosti i ostajati na tragu revizije tužbe. Sa dokazima koji stoje na raspolaganju i koji su se mogli prikupiti. Sve drugo je višak. Ovdje ne odlučuju institucije Bosne i Hercegovine, nego su o tome odlučile institucije Republike Bosne i Hercegovine. Institucije Bosne i Hercegovine su to nasljedile, kao dio paketa iz Dejtona, sviđale im se to ili ne sviđalo. Baš kao što se mnogim ne sviđa manji bh entitet, ali to je sasvim irelevantno za postojanje tog entiteta.

Prijetnje ucjenom nisu ništa novo. Mi živimo više od 20 godina pod ucjenom. Ili nas ucjenjuju oni koji neće Bosnu i Hercegovinu, negiraju genocid i zločine, ili nas ucjenjuju sa „dogovorite se“, ili nas ucjenjuju sa lopovlukom i podobnosti,… Ako neko već hoće ucjenjivati, red bi bio da bude malo inovativniji. Da smisli nešto novo, kao na primjer, da nas ucjeni da će otvoreno stati protiv Dejtonskog sporazuma. To bi već bilo nešto. To bi bila promjena koja bi nas stavila na tačku odluke, ali i one koji su skrojili Dejtonski sporazum koji nikom ne odgovara.

Možda bi tada neko mogao kazati, dobro – odustajemo od tužbe, odustajemo od negiranja genocida, odustajemo od rušenja Bosne i Hercegovine, odustajemo od negiranja RS-e, odustajemo od kriminala, lopovluka, nepotizma i podobnosti i sve to prenosimo u zakone koji ćemo odmah izglasati u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Ako bi Bosna i Hercegovina konačno progovorila jednim institucionalnim glasom, onda bi odustajanje od revizije tužbe imalo neku smislenu protivvrijednost. Ruku na srce, ne bi Srbiji bilo prvi puta da se provuče „ispod donje“, a veliko je pitanje da li bi je i osudili bez obzira na dokaze. Oni koji imaju globalno vodstvo traže sebi regionalne partnere ne po tome ko ima pravo ili kome se nepravda čini, nego isključivo po tome ko je dovoljno jak da globalni igrači mogu svoje interese u regionu preko takvih realizirati. Bosna i Hercegovina, na žalost, nije jaka.

Ali vjerovatno se neće dogoditi ništa od toga. Ne radi se više o reviziji tužbe BiH protiv Srbije. Ne radi se više ni o mogućnostima ishoda takve revizije. Svako je mogao za 22 godine spoznati da pravde za žrtve nema. Da pokajanje za zločine i genocid nema. Ali tu nije kraj. Radi se o tome da sada prijete ako se pravda bude uopće tražila. Nikad kraja…i zato što nema kraja glupostima, strahotama, zlu…upravo zato treba kazati DOSTA JE, neka bude šta će biti.

Nije nikakvo čudo što je Nezim Halilović, Muderris, na udaru antibosanskih i antibošnjačkih političara, intelektualaca, i režimskih medija uopće. Muderris je od onih ljudi koji su odavno dokazali svoju pokornost Jednom Bogu, i svoju hrabrost pred nasilnicima i zločincima, i svoju humanost pred nemoćnim i slabima. To što danas Muderris govori glasno bez okolišanja o počinjenom nasilju, zločinu i genocidu te o nasilnicima i zločincima i tekovinama njihove borbe, nije ništa drugo nego dosljedan i uspravan hod jednog čestitog insana. A što danas i ranije napadaju Muderrisa nije ništa drugo do nastavak nasilja. I nema to nikakve veze što je Muderris vjernik, musliman s bradom, Bošnjak jer kada Amir Brka, Bošnjak bez brade, napiše studiju pod nazivom Jerej, dolazi na udar istih napadača. Ko god kazuje istinu o Bosni i Hercegovini biće meta, biće na udaru.

Kada nije uspjela isplanirana fizička likvidacija naroda, na scenu je stupio odavno drugi plan – plan političkog neutralisanja. Ne negiranja, nego neutralisanja. Kao da neko kaže: opstali jeste, priznajemo ali ne priznajemo da postojite. Stradali jeste, priznajemo ali preživjeli ne smiju pitati od koga su nastradali onih koji nema. Digli ste glavu kako biste bili ravnopravni, ali vi ne smijete misliti svojom glavom. Mi smo mislili za vas stotinu godina, i više od toga, mi imamo pravo koje vi nemate. Mi znamo šta je dobro za vas, ne znate vi šta je dobro za vas.

 

Fuad Šišić

 

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *