Europske vrijednosti

Da bi se priznala tuđa vrijednost,

Treba imati vlastitu.

Arthur Schopenhauer

Nije ništa novo u tome da neki priču o europskim vrijednostima koriste kao propagandu, kao marketinški trik. I nije Dragan Čović prvi u tome. A neće biti ni posljednji. Kada je šejtan/đavo objašnjavao Ademu a.s./Adamu i hazreti Havi/Evi da priđu samo jednom drvetu koje im je bilo zabranjeno, on im je to uljepšavao tvrdeći da će dobiti više nego što im je sam Bog dao. Zna se, prevario ih je.

Pročitao sam taj čudni naslov skupa u Neumu: Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti, i postavio sam sebi dva pitanja: šta su to europske vrijednosti i ko uopće može autentično kazati da li neko ili neka grupa, zajednica, narod, država zaslužuju da budu promovisani u nositelje tih vrijednosti? Nisam imao odgovor ni ja jedno od ta dva pitanja.
Ako bih samo i pokušao tražiti odgovore na ta pitanja, onda ne bih mogao nikako zaobići ono što je promovirao Immanuel Kant. A on je između toliko toga, napisao i ovo: „Prema zakonu čovjek je kriv ukoliko naruši prava drugih ljudi. Prema etici on je kriv ukoliko samo pomisli da to učini“. Prema Kantu, skup u Neumu ne pripada vrijednostima koje je ovaj poznati njemački filozof promovirao. Ali kada je riječ o državi, onda mi se čini ispravnim citirati pasus Fridricha Hegela iz Filozofije historije:
„Njemačka se rascijapila na suverene države. Feudalne obaveze su ukinute, načela lične slobode i slobode imovine su uzdignuta na razinu temeljnih načela. Svaki građanin ima pristup državnim službama: ali sposobnost i ponašanje su nužni uvjeti za to. Upravljanje počiva na birokratiji, a lična odluka monarha stoji iznad svega: posljednja je odluka, kao što je već rečeno, apsolutno potrebna. Ali, kad su zakoni čvrsto utvrđeni i kad je organizacija države dobro određena, ono što je ostavljeno ličnoj odluci monarha, malo je važno pred suštinom stvari. To što je jednom narodu sudbinom dat plemeniti monarh, treba smatrati velikom srećom. Ali, u velikoj državi ni to nema velike važnosti: njena je snaga u snazi njenog razuma. Egzistenciju i spokoj malih država jamče, manje-više, drugi: one, prema tome, nisu uistinu nezavisne države, i ne moraju iskusiti ratni oganj. U upravljanju može sudjelovati, kao što je rečeno, svako ko ima znanje, iskustvo i moralnu volju. Moraju vladati oni koji znaju, a ne neznanje i taština učenih.“

Stoga, dragi Dragane, niti je potrebno raditi to što radiš, niti će ikome donijeti bilo kakvu korist to što radiš. Ali to što radiš hoće povrediti druge. Još manje je to potrebno Kolindi. Rekao bih da joj to ne pristaje, ona je dugo djelovala daleko iznad toga. Čak je s ponosom primila nagradu Isa-beg Isaković. A krucijalno u procesu nominiranja i glasanja jest odnos mogućega laureata prema državi Bosni i Hercegovini. „Taj odnos je u ovom slučaju nesumnjivo pozitivan i prijateljski“, jednoglasno je odlučeno 2015. godine. „Sve što je poslije uslijedilo, zaključno s komemoracijom u Srebrenici, samo je potvrda činjenice da je riječ o državnici koja će zasigurno biti nosilac svih temeljnih procesa u regiji, posebno za nas važnih procesa integracija i pomirenja“, zaključio je u svom obraćanju prilikom uručenja nagrade akademik Vjekoslav Gerc. Ali, nešto se čudno događa posljednje dvije godine.

Bosna i Hercegovina, mala država, ponovo je pod snažnim pritiskom jačih. I to susjeda. Ovog puta, bar za sada, bez oružja, hvala Bogu

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *