Almir Zalihić / AL QUDS

Mahmudu Darwishu

Ja sam nenaoružano topovsko meso.
Ja sam atom naroda nijemog od neuslišenih poziva za pomoć,
a ipak sam otpor.

Dječak sam koji je, sahranivši oca, u trećoj godini
postao muškarac, i odmah do očevog obilježio
svoj grob.

Ja sam monsunska tuga.
Ja sam osmijeh kojeg nema.
Ja sam kobra koja se boji sebe.

Još jedan sam datum zaboravljen u povijesnim knjigama,
so slana od suza, majka straha sam ja.

No, ja nisam samo broj,
iako sam izbrojao
ono što su naredili da zaboravim.

Ja sam brat, otac, sestra, majka.

Soba sam koja ne sadrži uspomene iz djetinjstva.
Pa ipak…, pa ipak, otac me ljubi svaku noć prije spavanja.

Jeste li pogodili ko sam ja?

Čini mi se da niste.
Moje ime nije Orshleam, niti Jeruzalem.
Moje ime je Al Quds.

U ovom trenutku samo me pristojnost nagoni
da se predstavim. A to je opasno,
jer tada mogu prestati biti ono što jesam.

Pa da upitam i Tebe:
Ko si?

Ali, ja već znam ko si:
Ti si onaj koji izbjegava vijesti,
jer sve što je krvavo čini ti neugodnost.
Možeš kupiti iPhone 6, a još uvijek imaš ispriku,
nakon isprike, zašto nisi donirao marku nesretnim i gladnim,
dok svakodnevno stavljaš novac u džepove svjetskih monstruma.
Baš svaki dan, u centru Sarajeva, u centru svijeta.

U mojoj zemlji asfalt je boje krvi.
Fasade su modre od suza.
Kolijevka sam masovnih grobnica.
Unutar mene postoji samo izvan mene
ili
izvan mene postoji samo unutar mene.

Postajem jednak činjenicama koje ne mogu dotaći prstom
i reći dotičem nešto što je bilo, a sada više nije,
dok me rečene činjenice dodiruju
i postajem ovaj koji sam sada,
ovaj kojeg, u stvari, nema.