TESANJ.NET stranica grada
Samo kontinuitet rada donosi dugoročne rezultate.
Prije 13 godina Općina Tešanj je opredjelila i promovirala viziju: Tešanj, sredina ekološke svijesti, čistoće i reda. Bilo je to hrabro opredjeljenje u ispravnom smjeru. S jedne strane su postojale unutrašnje snage i nasljeđe koji su davale realan oslonac da kretanje ka ostvarenju vizije može biti prepoznatljivo a s druge strane mnoge infrastrukturne potrebe i ograničeni resursi su bili prijetnja da se neće ostvariti fokus na ciljeve koji vode ostvarenju vizije. Od početka ove godine Općina Tešanj je i dalje na tom putu sa malo izmijenjenom, radije bih kazao, usklađenom definicjom vizije za godine ispred nas:Tešanj, sredina ekološke svijesti, inovativne poduzetnosti i etike.
U petak, 29. juna 2018. godine, Općina Tešanj je potpisala veliki ugovor o nastavku radova na zbrinjavanju otpadnih voda. Veliki korak u ispravnom smjeru. Da li je mogao biti ranije ili nije sada to nije važno, važno je da je tu i važno je da se ide dalje. Ali kada god govorimo šta dalje red je podsjetiti se i odakle se krenulo. Stoga i pišem ovaj tekst. Veliki projekti se ne počinju rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa. Poslije analize stanja slijedi projektni zadatak. A nakon što je u Strategiji razvoja općine Tešanj 2007-2015 postavljen ovaj cilj, Općina Tešanj je time isti stavila u svoje prioritete prije nepunih deset godina. U tom strateškom dokumentu stajala je obaveza izraditi studiju cjelovitog rješavanja kanalizacije sa planiranim završetkom 31.12.2007. godine. Taj rok nije održan a razloge ne znam. Prvi sastanak sa predstavnicima JP “RAD” Tešanj je održan 14.12.2008. godine a onda još osam sastanaka u 2009. godini da bi se došlo do projektnog zadatka. Bila je to godina globalne ekonomske recesije, javni prihodi su bili u opadanju i u Bosni i Hercegovini, i u lokalnom budžetu. U jednom depresivnom ambijentu trebalo je krenuti u finansijski najzahtjevniji infrastrukturni projekat na lokalnom nivou. Prve informacije ključnih sudionika u diskusijama su bile da je to iluzija, da se radi možda o 80-tak miliona KM, da nema znanja niti iskustva u Bosni i Hercegovini koja bi se mogla iskoristiti. Treba naglasiti i spremnost rukovodstva političkih stranaka u to vrijeme da podrže dugoročne investicije kod tekućih odluka (od SDA i njenih partnera do opozicije).
Ipak, preovladavalo je uvjerenje da nije primarno pitanje koliko će to koštati (to će se svakako jasno vidjeti u nekoj fazi i tražiti optimalno rješenje) nego je primarno to da život ne dopušta odgađanje cjelovitog rješavanja odvodnje otpadnih voda i niihovo prečišćavanje. To je posebno postalo jasno nakon većih padavina u periodu 2009-2010. godina kada je broj lokalnih klizišta rastao veoma brzo i kada je veliki negativan uticaj dolazio upravo od neadekvatno održavanih septičkih jama. Tako je to postao prioritet ne samo za izradu studije nego na izradi kompletne dokumentacije i realizaciju. S tim uvjerenjem se krenulo i projektni zadatak je bio na stolu početkom 2010. godine, studija izvodljivosti (sa šest ponuđenih opcija obuhvata, sudionika, troškova i visine investicije) početkom 2011. godine, a početkom 2012. godine i idejni projekat. Do kraja 2012. godine došlo se do spremnosti za potpisivanje ugovora za izradu izvedbenog projekta.
U istom periodu se došlo i do određenih izvora finansiranja koja bi pokrila prvu fazu koja je kratkoročno ključna i rješava ovaj problem sa skoro 80% obuhvata, osim izvora finansiranja uređaja za prečišćavanje. Davno su rekli da hrabri imaju sreće tako da je Općina Tešanj “uskočila” u projekat Evropske investicijske banke jer su neke općine koje su ranije bile u tom projektu odustale zbog nespremnosti dokumentacije. Općinsko vijeće Tešanj donosi odluku o kreditnom zaduženju 24. decembra 2012. godine (kredit je uključivao i grant sredstva) a Općina Tešanj usaglašava vremenski plan utroška sredstava sa Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH (koje je inače bio implemntator sredstava EIB-a) i predstavnicima EIB-a. Postignuta je i saglasnost oko moguće dinamike utroška kreditnih i grant sredstava uz podršku domaćeg budžeta (podržanu kantonalnim i entitetskim izvorima) sa ambicioznim ciljem realizacije sa 2015. godinom.
Naravno, uvijek postoje rizici. Što su projekti veći, rizici su veći. neki od njih su bili: otvoreno pitanje koridora trase od Medakova do Tešanjke ali tehničko rješenje je bilo moguće, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, uključenost općina Doboj-Jug i Usora u zajednički uređaj za prečišćavanje, upravljanje cijelim sistemom nakon izgradnje, učešće u finansiranju viših nivoa vlasti obzirom na političku nestabilnost. Ali zbog rizika se ne staje, oni se prepoznaju i poduzimaju mjere u hodu kako bi se minimizirali koliko je to moguće. Ono što je bilo važno je činjenica da je općinsko rukovodstvo bilo potpuno opredjeljeno da drži u fokusu ovaj projekat i iznalaženje mogućeg rješenja za nove količine vode (uz poslovnu infrastrukturu, elektronsku upravu, mlade i afirmaciju kulturno-historijskog nasljeđa) bez ikakve kalkulacije u pogledu uticaja hoće li javnost to prepoznati ili neće.
Praksa pokazuje da javni pritisak postoji iz partikularnih interesa ali ono što je opći problem, što je problem svih tu niti ima nekog pritiska niti je očekivati kratkoročno neke glasove na izborima zbog toga. Ali to jeste odgovornost rukovodstva. Rukovodstvo mora raditi prave stvari bez obzira na kratkoročne efekte. Jer to su stvari koje se rade za budućnost a ne za tekuće koristi. U tome je jedna od razlika između liderskih i menadžerskih svojstava. Menadžer treba rezultat na kraju dana, na kraju sedmice, na kraju mjeseca, godine, dakle kratkoročno a lider treba raditi za budućnost, i rezultati će se vidjeti dugoročno.
Tako je to i sa projektom rješavanja otpadnih voda. Čak ni faza realizacije nije mnogo vidiljiva kako je naglašeno pri svečanom potpisivanju ugovora. Milioni maraka odoše u zemlju. Pogotovo to nije bilo vidljivo kada to nije bilo uopće u javnosti, kada se prolazilo prvi puta kroz gustu šumu u kojoj nema puta. Naravno to se i ne radi da bi se vidjelo, nego se radi zbog same svrhe postojanja takvih objekata i zbog obaveze da lokalna uprava kao i uopće vlast služi građanima. Ipak je prilika, kada je već povod na stolu, da istaknem tim koji je u tom periodu intenzivno radio na pripremi dokumentacije: Ismar Alagić, Izudin Alić, Fuad Mešić, Himzo Bošnjak, Indir Kapić, Hamzalija Hojkurić, Nadir Medarić i svi koji su iz općinske administracije i JP “RAD” bili potrebni kao podrška. Naravno, uz outsourcing kompetentnih projektnih kuća. Imali su usmjerenje i podršku općinskog rukovodstva, općinskog načelnika (i tima savjentika-volontera) i vijeća kao što i danas imaju oni koji istrajno rade na tome.
