Amir Brka / POKAJANJE JEDNOG GREŠNOG PJESNIKA

Da te je metak našao, ubijen da si u prošlom ratu,
bio bi žrtva što se u rajskom obilju šeta i smješka
Ali nije te htio kuršum, i geler svaki bio je greška,
pa sada kuneš strijelca i svaku uzaludnu granatu

Zahvalni bili bi roditelji, s ponosom rasla bi djeca,
i lahko bilo bi reći kako, naprosto, nisi imao sreće,
ali u takvome činu posrijedi mora biti i nešto veće,
jer obitelj tvoja cijela nad kobi nariče i bolno jeca

Preispituješ se svakodnevno: zašto si tako kažnjen
kada je svijet ovaj Milošću od odabranih pražnjen
Preostalo nije ti drugo već novoj vojni da se nadaš,

pri tom da šutiš, i kao noj da u pijesak kriješ glavu
od heroja vajnih, koji imetak grabe i zemnu slavu,
iskreno da se kaješ, i molitvu da u stihove skladaš