TESANJ.NET stranica grada
Pritežeš kaiš, cipele vezuješ, sa vješalice grabiš kaput,
za dugotrajno odsustvo pripravan je u hodniku prtljag
Gdje god da zanoćiš hrane će biti i vina za tebe krčag,
ali opet se, pokrenut nadom, uzaludno spremaš na put
Spoznaja takva te, začudo, ni jutros nimalo ne koleba:
dozivaš taksi, no i bez njega možeš, i pješke na avion,
ako ne uzmogneš stići, uspet ćeš se na kakav kamion,
odavde što dalje da putuješ, komfor ti u tome ne treba
Ali ozaren nisi, kao da lancem iznutra čvrsto si stezan,
na parče zemlje svedeni Antej, za njeg si ukleto vezan,
posuvraćen ti je pogled, a dah se skraćuje i sve je plići
S visoka, čini se s neba, glas te zove: odlazi, idi, bježi,
a mutnā, duboko u tebi, sklupčana težnja oduvijek leži
Do jame grobne u rodnom kraju osamljen čezneš prići
