Danju se s mukom suzdržiš da ne dozivaš u pomoć,
a obnoć te spopadne strah od kojeg možeš svisnuti,
ali vrata zaključavaš, i šutiš, ne usuđuješ se pisnuti,
srce bi htjelo iz grudi iskočiti kad se primiče ponoć
Doktor veli da ti je bolest, objektivno, bezrazložna,
no nije mu baš dostupna tvoja psihologija vrtložna,
a anksioznost, kao stanje kojim utvrđuje dijagnozu,
kao glupost primaš: da ćeš, recimo, stradati u vozu
Možda ćeš jednom i prestati bar psihijatru da lažeš,
te se odvažiti istinu pravu njemu da konačno kažeš:
užasni strah da proističe iz klanice prethodnog rata,
da će trajati dokle je ovdje Srba, Bošnjaka i Hrvata,
jer znadeš da neće bez krvi ako su u Bosni Bosanci
tretirani još i gore nego što su u lošoj državi stranci