TESANJ.NET stranica grada
Danas, u vremenu hiperprodukcije svega i svačega i u inflaciji od svega pomalo pa i raznih pisanija i pisanja i pjevača i pjesnika i književnika imamo i megalomaniju i višak ambicije i sujete a Bogami i sjete. I neka je, kazali su mudri i pametni da iz kvantiteta/množine proizađe kvalitet u ljepota. Sretno da im je.
Kako ono reče onaj Lekso što ga volim citirati:”Sjećanje me lakom tugom ovi…”. Svačim se čovjek bavi i zabavi pa mnoge lijepe uspomene i zaboravi, a onda ga stisnu zbilje k*o korovi pa tako i ja umalo, skoroz, da zaboravim slijedeće:
Šezdesetih godina prošlog vijeka Tešanj je doživljavao svojevrsnu renesansu / preporod. (podsjećam tek petnaest godina od završetka rata) Ma sve se tih godina u Tešnju, nekako, budilo i bujalo, ama baš sve. Male zanatske radnjice prerastale u preduzeća, šuga se iskorijenila, stjenice, gnjide i vaške sasvim nestale, tuberkoloza gotovo postale nepoznata, broj nepismenih se ubrzano smanjivao, osnovana i otvorena Gimnazija i prvih četrdesetak gimnazijalaca počelo davati novi i ljepši duh i dah gradu i Opštini, zajedno sa svojim profesorima, pa tako iz dubokog zaborava gimnazijalci izvukoše i Musu Ćazima Ćatića, kojeg su, čak, i stariji mještani i njegovi savremenici bili počeli zaboravljati.
O pozorišnim predstavama i o folkloru da i ne govorim. Sve festival do festivala sve koncert do koncerta i sve nagrada do nagrade. Pjevač bi rekao:”Sve behara i sve cvjeta…” i, zaista je tako i bilo možda i davno prije, ali ja pamtim šezdesete dvadesetog vijeka po hoću o njima, a pomenuću i dokumenta pisana jer davno su mudri rekli ono o pisanom i zapisanom i pamćenju i zapamćenom.
Danas mi se učini da bi neki te neki htjeli prikazati da je sve samo od njih počelo i da je njihovim dolaskom ili na vlast ili na poziciju, a nije baš sve tako.
Evo kako je i nekada bilo:
Održali gimnazijalci književno veče u zimu 1961/62 pa u prepunoj sali tadašnjeg Vatrogasnog doma na Gornjoj čarđiji iskupila se publika pa nas podržava. Ja kazivao o Ćatiću i svi mi recitovali mu pjesme, a bogme i svoje smo smatrali važnim pa smo i njih, i to gordo, kazivali prisutnima. Aplauz i podrška. Čini mi se, i sada me nosi. Jah, mladost.
Tako to do 1968. godine kada Narodni univerzitet (preteča sadašnjeg Centra za kulturu) povodom devedesetogodišnjice Musinog rođenja izdade Sabrana djela mu i studiju – doktorsku disertaciju Aburahmana Nametka objavi pa i u uređivanju i sa predgovorom prof. dr. Tode Čolaka objavi prvu zbirku poezije mladih (i ne baš sasvim mladih) tešanjskih pjesnika pod simboličnim i perspektivim nazivom NADE.
U zbirci mjesta nađoše: Bahrudin Srkalović Babe, Smail Terzić Penjak, Delveta Čapljić, Fehim Adžamić Adeš, Selim Brkić, Numan Alić, Osman Silajdžić i Rifat Kantić.
Nisam nikako mogao saznati kuda mi se iz očinjeg vida izmače Numan Alić i da li je i koliko sada živ negdje po zapadnim zemljama, a za ostale znam pouzdano da “mirišu pjesničke ljubičice odozdo” .
Rahmet im duši, svi bijahu fini i poletni i svi se trudili da budu, a eto prošli i pomali trag u poeziji iza sebe ostavili. Al* iskra je iskra i tajgu zapali….
Eto, povodoom pedesetogodišnjice i Musinih Sabranih djela i naših NADA vadim iz porodične arhive i davnašnje tešanjske pjesnike i pjesnikinju koja nije iz Tešnja, ali je pjesmovano pismo napisala jednom Tešnjaku – Abdulahu Brkiću.
Ne znam kakvu su vezu i kontakt imali ali je svakako važno da je pismo upućeno jednom cugsfireru u B H regimentu 3 7 Feldposte 648. lociranu tamo negdje na dalekim Karpatima.
Već sam ranije u svome pisanju pominjao ove autore i o njima imam vrlo oskudne podatke. Pjesme ću im poredati hronološkim redom i sa kratkim napomenama o mojim saznanjima o njima, a bez namjere da se upuštam u ocjenu kvaliteta pjesnikovanja im, ali su za mene, zbog istorijskog konteksta, od nemjerljive vrijednsoti i porodično ali i za Tešanj u cjelini, a kao dokaz da je i prije nas neko imao potrebu da pjesniči, a ne samo pesnični. Neko ko je upućeniji u pjesnikoslovne zavrzlame ako nađe povoda da se bavi ovim tekstovima, vjerovatno će znati kako i gdje da ih svrsta i razvrsta. Od mene ovom prilikom i povodom dosta.
Aličehajić Džemal
Prema dostupnim podacima iz moje arhive bio je šumar u Tesliću i da li prijateljskim ili i porodičnim vezama vezan za Tešanj i kolegu Abdulaha Brkića sa kojim je imao i kolegijalna i prijteljski odnos i razmjenjivali su pisma i u toku rata a i poslije. Patio je od neke bolesti koju je, haman, zadobio za svoje pare, kako se izjasnio u jednom pismu. Pjesmu koju donosim izrazio je u pismu Abdulahu dana 05. 04. 918. godine i u njoj opisuje stanje u Tešnju za vrijeme Prvog svjetskog rata a koje je zatakao kada je došao kući na urlaub (odsustvo). Nisam više našao ništa stihhovano od njega. Moguće da je negdje još što šta zapisao i bilo bi dobro to objediniti:
“Abdulahu Brate kući sam došao i
žive donekle po kući našao
Al* živi čekaju u ove ljetne dane
ko moj Brate dragi s gibirom se hrane.
Dok je Allah dragi nafaku izdavo
za glad i za patnju nije nitko znao
jer u ono vreme kila bilo nije (bilo)
dok čojk sit ne bude dotle jesti smio
je al* nafaku drugi preuzeo je sada
pa da vidiš brate od dječice jada.
Bolhaznu
su smjestili u kući pekara
i otalen daju al* ko ima para
po četiri kile na mjesec se deli
od sitine narod i dan i noć cveli.
Osvjetljenja nejma i duhana malo
al* do toga puno nije opet stalo.
To se ćeif računa da je drage hrane
ne bi insan znao za oskudne dane.
Al* došlo je vreme da čovjek i krava
zajedno poznadu samo što je trava
jednog će lijepog dana bog i vjera
čobanin na pašu i ljude da tjera
četiri želudca dobićemo tada
počećemo blekat što nismo do sada
premda nam se trava sada još ne ..či
jednog ćemo dana postat preživači.
(/ bol-hazna: (tur-ar) obilna, bogata blagajna, riznica – Prema Abdulah Škaljić:Turcizmi….)/
Hanka Rizvić iz Sarajeva,
drugih podataka o njoj nemam i više se ne pominje u arhivi prema sadašnjem stanju pregleda i uređivanja.
Stihovano pismo šalje dana 9/8 1918 Abdulahu Brkiću na Karpate
“Dragi moj Abdulahu!
Slatki Avdo nemoj se ljutiti
što ja nisam mogla stobom prije govoriti
jer mi je brat bijo (pa te nisam viđala).
Srce Avdo da si ti meni mrzak
ja bi tebe često vređala.
Evo ja već gotovo u crnu zemlju legla za tobom.
Da nemam tvoje slike može biti da bi davno.
Da mi te dragi Alah sačuva dušmana ja već od Boga išćem.
Sad kako se s tobom razdvojila
od žalosti ja se razboljela,
pa mi sada svi liječnici kažu
da bez tebe meni lijeka nema,
već eto me tamo preko zime
da potražim u vas medecine,
da bolujem na tvom bijeli krilu,
da ja tražim kod vas medecinu.
Ah! Bože, da mi je i to dočekati čini mi se ja bi sretna bila.
Dragi moj dajem ti na znanje
da je moje u nevolji stanje.
Srce za tobom vene i veremim
za tvojim prebijelim licem
kako majka za sinom jedincem.
Dragi moj danas se pokaži
pa ti mladog pisara potraži
te mi tajnu ti ljubav pokaži
jer te moje srce traži piši mi i
pruži mi ruku
pa ti skini s moga srca muku.
Sada z Bogom moj katmeru bijeli
primi mnogo milijeh pozdrava.
Primi all selam koliko tašlihana
budi pehlivan pa dokuči moj selam.
Puška puče na traseinu
ode pismo u mašinu
putuj pismo preko devet gora (pada kući)-prekriženo.
mome dragom ti u ruke, doći
moraš kada dođeš stvoriše se mome dragom poklemiše nokte gleda rukte čita???
(posljeddnje četiri riječi ne mogu se pročitati)
Anonim /nedefinisan autor
Vrijeme 1914. 1918.
I VII
O Bože dragi gospodaru sveta, Popravit bi mogo Ti kada bi stijo
Dokle će nas pratit vaka sudba kleta? Jer ……….. Tvoj ……. ne bi smijo
Svega još ima što čojku treba i životne potrebe kada bi tražijo
Al za niži stalež nejma ni hljeba kuglu u čelo za to bi dobijo.
II VIII
Gospoda se kreće u svili i laku Gospoda more nabaviti svega
A siromah i radnik sjede u mraku niko napasti neće na njega
Nesme u društvo vidi mu se telo kilu masla dobije za kilu soli
Jer na sebi ima troljavo odelo ! i opet potrošač zato ga moli
IX
III i masla i soli……. treba
Obuće i nejma zašto da kupi da ne jede suhog i neslanog hljeba
Iz dana u dan svemu cena skupi znam da smo grešni i u grehu pali
Samo nadnice u kararu stoje najviše ovi staleži mali.
Zle budućnosti i za njih se kroje.
IV X
Jednog lepog dana gospoda će reći Od milosti Tvoje…….. ………..
Nejma više posla kuda znaš kreći pa nam ove nove opomeni ljude???
Mladost ti je prošla snagu si nam dao ako ova moja molba ………..
Crkni na putu nije nam te žao.
Odma …….. da nam raspoloži
VI
Vojska nas čuva od napasti brani nečitak potpis
I ove godine isto ko lani
A gospoda u gradu zguli nam kože
Šta se od nas radi o vidiš li Bože.
Napomena:Autor i pošiljalac nepoznati, iz sadržaja pisma vidi se da je autor bio u bliskom odnosu sa Abdulahom Brkićem, možda je službovao u Tešnju, a u vrijeme pisanja pisma negdje je u ratu i, moguće, neki komandir. Vjerovatno je bio u “zrelijim” godinam dok su Vilaš, Bukvić i drugi mladi i vojnici u njegovoj jedinici – stanu
OSMAN BRKIĆ
(Uspomena Zejneba kćeri)
Zejneba kćeri evo ti reko
Dvanaestog ljeta kako te steko
Puna mi volja rođenja tvoga
Ispuni želju oca svoga
Ja mislim tada sretan ću biti
Jer ne znam više hoće l* vas biti.
Al vidi sada Zulejhe male
I ona dođe kao iz šale.
Ote ti tvoje sisice slatke
A tvoje ruke postaše kratke
U meni tada ti vidje nadu
Da jednu makar sisu ti dadu.
Babica tebi jednu će dati
Vas dviju kćeri jedna je mati.
A ti si meni svakako veća
Neka vas prati obadvi sreća.
Babica Tebe prvu je steko
To sam u pjesni s početka rek*o
Voliti tebe miso mi to je
Drugi sestara stotinu da je.
Jer Ti si mmeni najprva ruža
Sretnu ti ruku Babica pruža!
Raduša 19 / I 921.
Brka Osma
Uspomena
Majčina smrt 27 Safera …..
Datuma toga danak kad svanu
Lijepo biješe a sunce granu.
Ne prođe puno netko kahnu
Na kućna vrata dijete bahnu.
Siroto dijete žalosno gleda
Žalosno pismo kome da preda.
Pogleda u me i meni dade
Pa mirno opet kraj vrata stade.
Žalosno pismo u ruke uze*
A meni vruće udariše suze
Vidjeh da brat mi u pismu piše
Da živa majka nije nam više!
U sedam sati oči svede
U mrtvu majku sirote glede.
Brat mi i sestra sirote dvije
I tetka š njima tu suze lije.
Poletih tužan iz kuće tada
Jer više čekat ne imam kada.
Zateko Brata i sestru svoju
Di mrtvu glede majku moju.
Uz mrtvu majku i ja sam kleko
I tada plačuč ovo sam reko.
Neka te milost Božja prati
Od višnjeg Boga želim ti mati!
Neka ti rahmet Božji bude
Neka ti tamo još ljepše bude!
Neka ti usta odgovor dadu
Učila što su to ona znadu.
Jedan je Allah drugoga nejma
Resul je pravi boljega nejma.
Din nam je Islam, a Islam vjera
Kibla je Kjaba to nam je mjera.
Kad tako rekneš tebi je dosta
Jer tvoji troje siročad osta!
Oni će tebi hediju dati
Jer oni znadu kako je mati
Jer sve što drugo majke nije
Dok ovog sveta sunce nas grije
Kod groba majke bješa nas dosta
Di mila majka počinjat osta
Počinjat mora do sudnjeg dana
Amel je š njome i nije sama.
Neka joj Allah grijehe prosti
I drugim svima ima ih dosti!
Raduša 19/ I 921.
Osman Brkić
(Uzdah)
Mladost moja k*o rosno cveće
Nikad se meni vratiti neće!
Tvoji mi dani veseli biše
Da živit neću nikad više!
Kad smislim nekad vesel sam bio
Proveo mladost kako sam stio!
Previše opet nijesam stio
Od višnjeg Boga nijesam smio!
Smislim i toga imade dosti
Neka mi grijehe svevišnji prosti!
Podleći smrti sudba je kleta
To nam svjedoče i pisma sveta
Pregji su naši podlegli smrti
I nas će sviju ta ista strti!
A kada bude na času smrti
Reće mi hajde grijehe prti!
Pa šta ću onda, ja, ruku goli
Bolje je sada da se moli!
Za to je život veće blago
Ah, u njem steci što ti je drago!
Uspomen lijep ostavit treba
Pa da ti rahmet čitalac preda (pokoj)
Raduša 21/ I 921.
Osman Brkić
27/5 921.
Nakon smrti Oca
18 Ramazana petak ukopan
Zar i Tebe izgubit moram
Naj mili na svetu što si
Tvoja dobrota bila je zlatna
Uspomena tvoja biće ti platna
Dženazi tvojoj divi se svatko
Jer tebi klanjati bilo je slatko.
Telal Dženaza, javi, da ima
U srce Braće dirnula svima
I staro i mladio žuri se svatko
Klanjati Tebi jer mu je slatko.
Dugo će ostat uspomena moja
Kako je krasna dženaza tvoja.
Došle su mloge komšije naše
Da tebe nose, ko, radi Paše.
Ulema Hatme prouči naša
Kao da im je umro Paša.
I, sve su skupa do tvoje kuće
A svaki svoje zadaće uče!
Na grobu tvome bilo je divno
Svako je slušo i gledo mirno!
Potrebno što je učili jesmo
Da tebi tude ne bude tesno.
Neka ti duša na nebo ide
Neka je svete duđice vide!
Neka ti Allah podari ono
Muminu pravom kako je reko.
Osman Brkić
Raduša 28/5 921 19. Ramazana
27/5 921.
M u d r o s t :
- Poznaj sebe i meri se da oskudicu stvoriš sam sebi što ne umeš da …….. polažeš vremenom i zaradom;
- Poznaj spsobnosti svoje pa da ih upotrebiš na one radove koji ti idu uspešno od ruke a izbegavaj svaki rad za koji nemaš veštine;
- Poznaj spsobnosti svoje i ne misli o sebi da si mudar jer će te to pogorditi i navesti na zle puteve;
- Poznaj srce svoje i ispitaj ga je li čisto od poroka. Umeri se da nisi kakva zla bratu svojem koji živi s tobom pa ako te savest osudila misli da se otreseš toga poroka.
- Slušaj savset svoju i drži se razuma oni će te voditi putem kojim te prati blagoslov božiji.
- Primaj poruku i nastavu svojih starijih oni te na dobro upućuju da na tebe ne dogju siromaštvo i sramota.
- Ne budu nagao da ne bi u naglosti pokazao ludost a ako budeš spor …… velikaši razuma????
- Ne raduj se nesreći bližnjeg svoga jer i tebe nože zadesiti sutra nesreća.
- Ne traži zajma kako ne bi bio sluga koji ti daje u zajam.
- Ne zakidaj od siromaha i od zasluge nadničara svojih ne prisvajaj od njihove siročadi da te ne bi postigla osveta onoga koji vidi što radiš.
- Pazi da ne naigješ na djevojku koja se preko mjere kiti jer će ti ona upropastiti kuću za ljubav mode pa će da na vuče nevolju i na tebe i na porodicu tvoju.
- Živi kao što ti dopuštaju sredstva usmeravaj trošak kase svoje po količini zarade i ne idi za nesrećnom modom da te ne bi upropastila.
- Dobro pazi da te ne bi zaplele okolnosti u gragjanskom životu jer duh vremena hrgjavi primeri predrasude i zli običaji mogu te odvući na stranputicu pa da propadneš.
- Pogledaj na mrava i pčelu i u veri se o putovima njihovim pa onda reci da li si ti onako mudar i marljiv u radu svojme kao što su mrav i pčela.
- Dobro pazi kome šeć pokloniti svoje poverenje i dokle ne poznaš čoveka savršeno drži ga za poštena dok se ne uveriš o nepoštenju njegovom.
- Ispitaj odkuda dolazi to da je neko napredniji od tebe pa ćeš se uveriti da je to s toga što drugi radi razumnije i vještije poslove svoje pa više i zaradi nego ti.
- Čuvaj se strasti dok tobom nije ovladala posle će biti uzalud kada ona pregje u naviku.
- Ne gradi se bogatijim no što si jer ćeš otići na stranputicu koja će te odvesti raskošnome životu pa ćeš propasti!
- Gladnoga nahrani, žednoga napoj i imaj nade da ćeš sam biti nahranjne i napojen.
- Ne krivi vremen već krivi sebe što opadaš jer ne paziš na puteve svoje.
Napomena:
Osman Brkić (Brka) sin Sulejmanov, a brat Abdulahov i Sedikin bavio se trgovinom i porodična legenda kaže da je bio “ilumli”. Pričali su da je raznim dovama i zapisima mogao liječiti od zmijskog ujeda i bijesna pseta. Od starijih ljudi sam slušao a oni tvrdili da su ili bili svjedoci ili im pričali njihovi starnici da je to baš bilo tako. Ja ne tvrdim i ne proporučujem. Nemam podatak o njegovom rođenju niti detalje o životu ali da postoje dokumenti i dokazi da je mnogo (za to vrijeme) čitao i da je pisao i latinicom i arebicom, nisam našao mu dokaz o poznavanju ćirilice, ali po tome da je Abdulah kao stariji brat znao i pisao i ćirilicu očekivati je da je i Osman kao mlađi znao i ćirilicu. U Prvom svjetskom ratu na Karpatima su mu se smrzle noge pa je bio teško pokretan. Prema jednom Abdulahovom zapisu Osman je umro 20. 07. 1921. godine, dakle ni dva puna mjeseca poslije oca mu Sulejmana, a nepunih osam mjeseci poslije mu majke Zejnebe (Zejne) rođene Bejtić.
Sa svojm suprugom Dudom Osman je imao dvije kćeri koje su dobili nakon dvanaest godina braka i to prvu Zejnebu (dobila ime po majci mu). Zejneba je umrla kao dijete, a ostala im je mlađa kćerka Zulejha, kojoj je i posvećena prva pjesma. Zulejha je imala dva sina (potomak – sin joj je Ismet Pašalić, gitarista), a ima još i unučad i praunučad Zulejhine, dakle, potomaka Osmanovih čije se ime izgovara sa dugim “O”. Koliko znam i Zulejhina unuka, a Osmanova praunuka, piše poeziju i to uspješno, kažu.
Eto, ovoliko ja zapisah o malo poznatim tešanjskim pjesnicima da se zapiše i pamti i otme od zaborava, a na pametnijima je ostalo.
Selim Brkić
