DO SADA NEPOZNATI ILI MALO POZNATI PJESNICI

Danas, u vremenu hiperprodukcije svega i svačega i u inflaciji od svega pomalo pa i raznih pisanija i pisanja i pjevača i pjesnika i književnika imamo i megalomaniju i višak ambicije i sujete a Bogami i sjete. I neka je, kazali su mudri i pametni da iz kvantiteta/množine proizađe kvalitet u ljepota. Sretno da im je.

Kako ono reče onaj Lekso što ga volim citirati:”Sjećanje me lakom tugom ovi…”.     Svačim se čovjek bavi i zabavi pa mnoge lijepe uspomene i zaboravi, a onda ga stisnu zbilje k*o korovi pa tako i ja umalo, skoroz, da zaboravim slijedeće:

Šezdesetih godina prošlog vijeka Tešanj je doživljavao svojevrsnu renesansu / preporod. (podsjećam tek petnaest godina od završetka rata) Ma sve se tih godina u Tešnju, nekako, budilo i bujalo, ama baš sve. Male zanatske radnjice prerastale u preduzeća, šuga se iskorijenila, stjenice, gnjide i vaške sasvim nestale, tuberkoloza gotovo postale nepoznata, broj nepismenih se ubrzano smanjivao, osnovana i otvorena Gimnazija i prvih četrdesetak gimnazijalaca počelo davati novi i ljepši duh i dah gradu i Opštini, zajedno sa svojim profesorima, pa tako iz dubokog zaborava gimnazijalci izvukoše i Musu Ćazima Ćatića, kojeg su, čak, i stariji mještani i njegovi savremenici bili počeli zaboravljati.

O pozorišnim predstavama i o folkloru da i ne govorim. Sve festival do festivala sve koncert do koncerta i sve nagrada do nagrade. Pjevač bi rekao:”Sve behara i sve cvjeta…” i, zaista je tako i bilo možda i davno prije, ali ja pamtim šezdesete dvadesetog vijeka po hoću o njima, a pomenuću i dokumenta pisana jer davno su mudri rekli ono o pisanom i zapisanom i pamćenju i zapamćenom.

Danas mi se učini da bi neki te neki htjeli prikazati da je sve samo od njih počelo i da je njihovim dolaskom ili na vlast ili na poziciju, a nije baš sve tako.

Evo kako je i nekada bilo:

Održali gimnazijalci književno veče u zimu 1961/62 pa u prepunoj sali tadašnjeg Vatrogasnog doma na Gornjoj čarđiji iskupila se publika pa nas podržava. Ja kazivao o Ćatiću i svi mi recitovali mu pjesme, a bogme i svoje smo smatrali važnim pa smo i njih, i to gordo, kazivali prisutnima. Aplauz i podrška. Čini mi se, i sada me nosi. Jah, mladost.

Tako to do 1968. godine kada Narodni univerzitet (preteča sadašnjeg Centra za kulturu) povodom devedesetogodišnjice Musinog rođenja izdade Sabrana djela mu i studiju – doktorsku disertaciju Aburahmana Nametka objavi pa i u uređivanju i sa predgovorom prof. dr. Tode Čolaka objavi prvu zbirku poezije mladih (i ne baš sasvim mladih) tešanjskih pjesnika pod simboličnim i perspektivim nazivom NADE.

U zbirci mjesta nađoše: Bahrudin Srkalović Babe, Smail Terzić Penjak, Delveta Čapljić, Fehim Adžamić Adeš, Selim Brkić, Numan Alić, Osman Silajdžić i Rifat Kantić.

Nisam nikako mogao saznati kuda mi se iz očinjeg vida izmače Numan Alić i da li je i koliko sada živ negdje po zapadnim zemljama, a za ostale znam pouzdano da “mirišu pjesničke ljubičice odozdo” .

Rahmet im duši, svi bijahu fini i poletni i svi se trudili da budu, a eto prošli i pomali trag u poeziji iza sebe ostavili. Al* iskra je iskra i tajgu zapali….

Eto, povodoom pedesetogodišnjice i Musinih Sabranih djela i naših NADA vadim iz porodične arhive i davnašnje tešanjske pjesnike i pjesnikinju koja nije iz Tešnja, ali je pjesmovano pismo napisala jednom Tešnjaku – Abdulahu Brkiću.

Ne znam kakvu su vezu i kontakt imali ali je svakako važno da je pismo upućeno jednom cugsfireru u B H regimentu 3 7 Feldposte 648. lociranu tamo negdje na dalekim Karpatima.

Već sam ranije u svome pisanju pominjao ove autore i o njima imam vrlo oskudne podatke. Pjesme ću im poredati hronološkim redom i sa kratkim napomenama o mojim saznanjima o njima, a bez namjere da se upuštam u ocjenu kvaliteta pjesnikovanja im, ali su za mene, zbog istorijskog konteksta, od nemjerljive vrijednsoti i porodično ali i za Tešanj u cjelini, a kao dokaz da je i prije nas neko imao potrebu da pjesniči, a ne samo pesnični. Neko ko je upućeniji u pjesnikoslovne zavrzlame ako nađe povoda da se bavi ovim tekstovima, vjerovatno će znati kako i gdje da ih svrsta i razvrsta. Od mene ovom prilikom i povodom dosta.

Aličehajić Džemal

Prema dostupnim podacima iz moje arhive bio je šumar u Tesliću i da li prijateljskim ili i porodičnim vezama vezan za Tešanj i kolegu Abdulaha Brkića sa kojim je imao i kolegijalna i prijteljski odnos i razmjenjivali su pisma i u toku rata a i poslije. Patio je od neke bolesti koju je, haman, zadobio za svoje pare, kako se izjasnio u jednom pismu. Pjesmu koju donosim izrazio je u pismu Abdulahu dana 05. 04. 918. godine i u njoj opisuje stanje u Tešnju za vrijeme Prvog svjetskog rata a koje je zatakao kada je došao kući na urlaub (odsustvo). Nisam više našao ništa stihhovano od njega. Moguće da je negdje još što šta zapisao i bilo bi dobro to objediniti:

“Abdulahu Brate kući sam došao i

žive donekle po kući našao

Al* živi čekaju u ove ljetne dane

ko moj Brate dragi s gibirom se hrane.

Dok je Allah dragi nafaku izdavo

za glad i za patnju nije nitko znao

jer u ono vreme kila bilo nije (bilo)

dok čojk sit ne bude dotle jesti smio

je al* nafaku drugi preuzeo je sada

pa da vidiš brate od dječice jada.

Bolhaznu
su smjestili u kući pekara

i otalen daju al* ko ima para

po četiri kile na mjesec se deli

od sitine narod i dan i noć cveli.

Osvjetljenja nejma i duhana malo

al* do toga puno nije opet stalo.

To se ćeif računa da je drage hrane

ne bi insan znao za oskudne dane.

Al* došlo je vreme da čovjek i krava

zajedno poznadu samo što je trava

jednog će lijepog dana bog i vjera

čobanin na pašu i ljude da tjera

četiri želudca dobićemo tada

počećemo blekat što nismo do sada

premda nam se trava sada još ne ..či

jednog ćemo dana postat preživači.

    (/ bol-hazna: (tur-ar) obilna, bogata blagajna, riznica – Prema Abdulah Škaljić:Turcizmi….)/

    Hanka Rizvić iz Sarajeva,

drugih podataka o njoj nemam i više se ne pominje u arhivi prema sadašnjem stanju pregleda i uređivanja.

Stihovano pismo šalje dana 9/8 1918 Abdulahu Brkiću na Karpate

“Dragi moj Abdulahu!

Slatki Avdo nemoj se ljutiti

što ja nisam mogla stobom prije govoriti

jer mi je brat bijo (pa te nisam viđala).

Srce Avdo da si ti meni mrzak

ja bi tebe često vređala.

Evo ja već gotovo u crnu zemlju legla za tobom.

Da nemam tvoje slike može biti da bi davno.

Da mi te dragi Alah sačuva dušmana ja već od Boga išćem.

Sad kako se s tobom razdvojila

od žalosti ja se razboljela,

pa mi sada svi liječnici kažu

da bez tebe meni lijeka nema,

već eto me tamo preko zime

da potražim u vas medecine,

da bolujem na tvom bijeli krilu,

da ja tražim kod vas medecinu.

Ah! Bože, da mi je i to dočekati čini mi se ja bi sretna bila.

Dragi moj dajem ti na znanje

da je moje u nevolji stanje.

Srce za tobom vene i veremim

za tvojim prebijelim licem

kako majka za sinom jedincem.

Dragi moj danas se pokaži

pa ti mladog pisara potraži

te mi tajnu ti ljubav pokaži

jer te moje srce traži piši mi i

pruži mi ruku

pa ti skini s moga srca muku.

Sada z Bogom moj katmeru bijeli

primi mnogo milijeh pozdrava.

Primi all selam koliko tašlihana

budi pehlivan pa dokuči moj selam.

Puška puče na traseinu

ode pismo u mašinu

putuj pismo preko devet gora (pada kući)-prekriženo.

mome dragom ti u ruke, doći

moraš kada dođeš stvoriše se mome dragom poklemiše nokte gleda rukte čita???

(posljeddnje četiri riječi ne mogu se pročitati)

Anonim /nedefinisan autor

                Vrijeme 1914. 1918.

        I VII

O Bože dragi gospodaru sveta, Popravit bi mogo Ti kada bi stijo

Dokle će nas pratit vaka sudba kleta? Jer ……….. Tvoj ……. ne bi smijo

Svega još ima što čojku treba i životne potrebe kada bi tražijo

Al za niži stalež nejma ni hljeba kuglu u čelo za to bi dobijo.

II VIII

Gospoda se kreće u svili i laku Gospoda more nabaviti svega

A siromah i radnik sjede u mraku niko napasti neće na njega

Nesme u društvo vidi mu se telo kilu masla dobije za kilu soli

Jer na sebi ima troljavo odelo ! i opet potrošač zato ga moli

IX

     III i masla i soli……. treba

Obuće i nejma zašto da kupi da ne jede suhog i neslanog hljeba

Iz dana u dan svemu cena skupi znam da smo grešni i u grehu pali

Samo nadnice u kararu stoje najviše ovi staleži mali.

Zle budućnosti i za njih se kroje.

     IV X

Jednog lepog dana gospoda će reći Od milosti Tvoje…….. ………..

Nejma više posla kuda znaš kreći pa nam ove nove opomeni ljude???

Mladost ti je prošla snagu si nam dao ako ova moja molba ………..

Crkni na putu nije nam te žao.

Odma …….. da nam raspoloži

VI

Vojska nas čuva od napasti brani nečitak potpis

I ove godine isto ko lani

A gospoda u gradu zguli nam kože

Šta se od nas radi o vidiš li Bože.

    Napomena:Autor i pošiljalac nepoznati, iz sadržaja pisma vidi se da je autor bio u bliskom odnosu sa Abdulahom Brkićem, možda je službovao u Tešnju, a u vrijeme pisanja pisma negdje je u ratu i, moguće, neki komandir. Vjerovatno je bio u “zrelijim” godinam dok su Vilaš, Bukvić i drugi mladi i vojnici u njegovoj jedinici – stanu

OSMAN BRKIĆ

(Uspomena Zejneba kćeri)

Zejneba kćeri evo ti reko

Dvanaestog ljeta kako te steko

Puna mi volja rođenja tvoga

Ispuni želju oca svoga

Ja mislim tada sretan ću biti

Jer ne znam više hoće l* vas biti.

Al vidi sada Zulejhe male

I ona dođe kao iz šale.

Ote ti tvoje sisice slatke

A tvoje ruke postaše kratke

U meni tada ti vidje nadu

Da jednu makar sisu ti dadu.

Babica tebi jednu će dati

Vas dviju kćeri jedna je mati.

A ti si meni svakako veća

Neka vas prati obadvi sreća.

Babica Tebe prvu je steko

To sam u pjesni s početka rek*o

Voliti tebe miso mi to je

Drugi sestara stotinu da je.

Jer Ti si mmeni najprva ruža

Sretnu ti ruku Babica pruža!

        Raduša 19 / I 921.

        Brka Osma

Uspomena

        Majčina smrt 27 Safera …..

Datuma toga danak kad svanu

Lijepo biješe a sunce granu.

Ne prođe puno netko kahnu

Na kućna vrata dijete bahnu.

Siroto dijete žalosno gleda

Žalosno pismo kome da preda.

Pogleda u me i meni dade

Pa mirno opet kraj vrata stade.

Žalosno pismo u ruke uze*

A meni vruće udariše suze

Vidjeh da brat mi u pismu piše

Da živa majka nije nam više!

U sedam sati oči svede

U mrtvu majku sirote glede.

Brat mi i sestra sirote dvije

I tetka š njima tu suze lije.

Poletih tužan iz kuće tada

Jer više čekat ne imam kada.

Zateko Brata i sestru svoju

Di mrtvu glede majku moju.

Uz mrtvu majku i ja sam kleko

I tada plačuč ovo sam reko.

Neka te milost Božja prati

Od višnjeg Boga želim ti mati!

Neka ti rahmet Božji bude

Neka ti tamo još ljepše bude!

Neka ti usta odgovor dadu

Učila što su to ona znadu.

Jedan je Allah drugoga nejma

Resul je pravi boljega nejma.

Din nam je Islam, a Islam vjera

Kibla je Kjaba to nam je mjera.

Kad tako rekneš tebi je dosta

Jer tvoji troje siročad osta!

Oni će tebi hediju dati

Jer oni znadu kako je mati

Jer sve što drugo majke nije

Dok ovog sveta sunce nas grije

Kod groba majke bješa nas dosta

Di mila majka počinjat osta

Počinjat mora do sudnjeg dana

Amel je š njome i nije sama.

Neka joj Allah grijehe prosti

I drugim svima ima ih dosti!

            Raduša 19/ I 921.

            Osman Brkić

             (Uzdah)

    Mladost moja k*o rosno cveće

    Nikad se meni vratiti neće!

        Tvoji mi dani veseli biše

        Da živit neću nikad više!

    Kad smislim nekad vesel sam bio

    Proveo mladost kako sam stio!

        Previše opet nijesam stio

        Od višnjeg Boga nijesam smio!

    Smislim i toga imade dosti

    Neka mi grijehe svevišnji prosti!

        Podleći smrti sudba je kleta

        To nam svjedoče i pisma sveta

    Pregji su naši podlegli smrti

    I nas će sviju ta ista strti!

        A kada bude na času smrti

        Reće mi hajde grijehe prti!

    Pa šta ću onda, ja, ruku goli

    Bolje je sada da se moli!

        Za to je život veće blago

        Ah, u njem steci što ti je drago!

    Uspomen lijep ostavit treba

    Pa da ti rahmet čitalac preda (pokoj)

     Raduša 21/ I 921.
Osman Brkić

 

                    27/5 921.

     Nakon smrti Oca

    18 Ramazana petak ukopan

Zar i Tebe izgubit moram

Naj mili na svetu što si

Tvoja dobrota bila je zlatna

Uspomena tvoja biće ti platna

Dženazi tvojoj divi se svatko

Jer tebi klanjati bilo je slatko.

Telal Dženaza, javi, da ima

U srce Braće dirnula svima

I staro i mladio žuri se svatko

Klanjati Tebi jer mu je slatko.

Dugo će ostat uspomena moja

Kako je krasna dženaza tvoja.

Došle su mloge komšije naše

Da tebe nose, ko, radi Paše.

Ulema Hatme prouči naša

Kao da im je umro Paša.

I, sve su skupa do tvoje kuće

A svaki svoje zadaće uče!

Na grobu tvome bilo je divno

Svako je slušo i gledo mirno!

Potrebno što je učili jesmo

Da tebi tude ne bude tesno.

Neka ti duša na nebo ide

Neka je svete duđice vide!

Neka ti Allah podari ono

Muminu pravom kako je reko.

Osman Brkić

Raduša 28/5 921 19. Ramazana

27/5 921.

M u d r o s t :

  1. Poznaj sebe i meri se da oskudicu stvoriš sam sebi što ne umeš da …….. polažeš vremenom i zaradom;
  2. Poznaj spsobnosti svoje pa da ih upotrebiš na one radove koji ti idu uspešno od ruke a izbegavaj svaki rad za koji nemaš veštine;
  3. Poznaj spsobnosti svoje i ne misli o sebi da si mudar jer će te to pogorditi i navesti na zle puteve;
  4. Poznaj srce svoje i ispitaj ga je li čisto od poroka. Umeri se da nisi kakva zla bratu svojem koji živi s tobom pa ako te savest osudila misli da se otreseš toga poroka.
  5. Slušaj savset svoju i drži se razuma oni će te voditi putem kojim te prati blagoslov božiji.
  6. Primaj poruku i nastavu svojih starijih oni te na dobro upućuju da na tebe ne dogju siromaštvo i sramota.
  7. Ne budu nagao da ne bi u naglosti pokazao ludost a ako budeš spor …… velikaši razuma????
  8. Ne raduj se nesreći bližnjeg svoga jer i tebe nože zadesiti sutra nesreća.
  9. Ne traži zajma kako ne bi bio sluga koji ti daje u zajam.
  10. Ne zakidaj od siromaha i od zasluge nadničara svojih ne prisvajaj od njihove siročadi da te ne bi postigla osveta onoga koji vidi što radiš.
  11. Pazi da ne naigješ na djevojku koja se preko mjere kiti jer će ti ona upropastiti kuću za ljubav mode pa će da na vuče nevolju i na tebe i na porodicu tvoju.
  12. Živi kao što ti dopuštaju sredstva usmeravaj trošak kase svoje po količini zarade i ne idi za nesrećnom modom da te ne bi upropastila.
  13. Dobro pazi da te ne bi zaplele okolnosti u gragjanskom životu jer duh vremena hrgjavi primeri predrasude i zli običaji mogu te odvući na stranputicu pa da propadneš.
  14. Pogledaj na mrava i pčelu i u veri se o putovima njihovim pa onda reci da li si ti onako mudar i marljiv u radu svojme kao što su mrav i pčela.
  15. Dobro pazi kome šeć pokloniti svoje poverenje i dokle ne poznaš čoveka savršeno drži ga za poštena dok se ne uveriš o nepoštenju njegovom.
  16. Ispitaj odkuda dolazi to da je neko napredniji od tebe pa ćeš se uveriti da je to s toga što drugi radi razumnije i vještije poslove svoje pa više i zaradi nego ti.
  17. Čuvaj se strasti dok tobom nije ovladala posle će biti uzalud kada ona pregje u naviku.
  18. Ne gradi se bogatijim no što si jer ćeš otići na stranputicu koja će te odvesti raskošnome životu pa ćeš propasti!
  19. Gladnoga nahrani, žednoga napoj i imaj nade da ćeš sam biti nahranjne i napojen.
  20. Ne krivi vremen već krivi sebe što opadaš jer ne paziš na puteve svoje.

Napomena:
Osman Brkić (Brka) sin Sulejmanov, a brat Abdulahov i Sedikin bavio se trgovinom i porodična legenda kaže da je bio “ilumli”. Pričali su da je raznim dovama i zapisima mogao liječiti od zmijskog ujeda i bijesna pseta. Od starijih ljudi sam slušao a oni tvrdili da su ili bili svjedoci ili im pričali njihovi starnici da je to baš bilo tako. Ja ne tvrdim i ne proporučujem. Nemam podatak o njegovom rođenju niti detalje o životu ali da postoje dokumenti i dokazi da je mnogo (za to vrijeme) čitao i da je pisao i latinicom i arebicom, nisam našao mu dokaz o poznavanju ćirilice, ali po tome da je Abdulah kao stariji brat znao i pisao i ćirilicu očekivati je da je i Osman kao mlađi znao i ćirilicu. U Prvom svjetskom ratu na Karpatima su mu se smrzle noge pa je bio teško pokretan. Prema jednom Abdulahovom zapisu Osman je umro 20. 07. 1921. godine, dakle ni dva puna mjeseca poslije oca mu Sulejmana, a nepunih osam mjeseci poslije mu majke Zejnebe (Zejne) rođene Bejtić.

Sa svojm suprugom Dudom Osman je imao dvije kćeri koje su dobili nakon dvanaest godina braka i to prvu Zejnebu (dobila ime po majci mu). Zejneba je umrla kao dijete, a ostala im je mlađa kćerka Zulejha, kojoj je i posvećena prva pjesma. Zulejha je imala dva sina (potomak – sin joj je Ismet Pašalić, gitarista), a ima još i unučad i praunučad Zulejhine, dakle, potomaka Osmanovih čije se ime izgovara sa dugim “O”. Koliko znam i Zulejhina unuka, a Osmanova praunuka, piše poeziju i to uspješno, kažu.

Eto, ovoliko ja zapisah o malo poznatim tešanjskim pjesnicima da se zapiše i pamti i otme od zaborava, a na pametnijima je ostalo.

Selim Brkić

About Selim Brkic