Živoga čovjeka zavoljeti ne smiješ, nipošto, jer je prerano,
takav još ima vremena kako bi zgriješio i grdno i naopako
Nadzirati ga moraš, na oku držati, kad-tad će taj da te izda,
najcrnje okleveta, da te pokrade, da uradi i štošta nastrano,
sve dok je među živima, zlo da počini može on svakojako,
iz zasjede će i da ubije, zatim za hram Božji da se nagizda
Bez sumnje je najbolje čekati, ma kakvim ti se predstavlja,
siguran si da živom je prijatelj taj koji ga zauvijek ostavlja
Povijest uči o ovome u svome cijelom ljudskom razdoblju,
pouzdanog ćeš i iskrenog čovjeka pronaći samo na groblju,
pa uza nj sjedi, dušu svoju otvori, i sve mu ležerno ispričaj
Neko će i tebe da zavoli kad ti se obavi posljednji ispraćaj,
a do tad, neka te ne začuđuje što podozrivi su živī, i zaziru,
tȁ pogubne crte vlastite vrste oni i u tebi naslućuju i naziru