TESANJ.NET stranica grada
Sonete je pobožne pjevao, o kandiljima i o bajramu,
ali, izgarao je strastveno on u vinu, srodan Hajjamu,
rastrgan, rascijepljen, kao što bješe i epoha njegova,
slamčica u raznobojnome vihoru zaraćenih stjegova
Grob mu motriš kraj puste ulice tjeskobnoga Tešnja,
iznova začuđen što baš toliko duši ovaj bašluk znači,
no dobro znaš da bi ti bez njega kasaba bila i tješnja,
još teže podnosio bi tmušu koja svakodnevno te tlači
Sa stajališta tvoje vremešnosti, preselio je kao dijete,
ali posve je malo milosti dostatno onima iz vječnosti
koji zbore, opominjući na predjele uzvišene i svijetle
Raspet je i skončao, u zlu svijetu oplakujući dobrotu,
a versima svojim kao himnom sad ti je uzor kreposti,
grimasa već si, no još u srcu nosiš pjesnikovu ljepotu
