Novi predsjednik

Diktator: Postigao sam istomišljenost

Svi moraju slušati.

Karel Čapek

Jednoglasno. Stari predsjednik je novi predsjednik. Novi predsjednik je izabran jednoglasno. Sljedbenika nije bilo malo. Kažu, nikad više. Doduše, značajan broj je bio prisutan po službenoj dužnosti. Ipak, njih 1227, ovdje napisano samo brojem, glasalo je isto. Jer nisu imali izbora. Ali i da su imali izbora, gotovo se može kazati sa sigurnosti da bi bio izabran isti predsjednik. I valja to poštovati. SDA BiH u ovom trenutku nije mogla obezbjediti ni protivkandidata a kamoli boljeg kandidata. Ostaće otvoreno pitanje za nepotrebne rasprave da li je to snaga ili slabost ove organizacije.

Treba pogledati kontekst višestranačkog političkog života u Bosni i Hercegovini. Milorad Dodik je izabran jednoglasno. Bez protivkandidata. Dragan Čović je izabran jednoglasno. Bez protivkandidata. Fahrudin Radončić je izabran jednoglasno. Bez protivkandidata. Čini mi se i Željko Komšić. Nermin Nikšić je imao protivkandidate ali nakon što je izabran, oni koji su izgubili formirali su novu stranku. Izgleda da je manja šteta centralistički stil stranačke vladavine u ovom periodu. To je ono što se vidi. Ono što se ne vidi je kako neko osigurava sebi takvu podršku? Čuli smo da je Bakir Izetbegović to obezbjedio pružanjem ruke onima koji imaju drugačije mišljenje, drugačiji pristup, drugačije ili iste ambicije. Drugi to nisu ni objašnjavali. Nismo čuli više od toga. U cjelini, može se kazati da se još uvijek generišu primjeri loše izborne demokratske prakse. Razumljivo je, u bih društveno-političkom kontekstu, da je proces sazrijevanja demokratskog društva veoma teško te da i se ovo može svrstati u taj proces sazrijevanja.

Bilo kako bilo, valja ići dalje. Novi/stari predsjednik je zaista podbacio svoja leđa da oni koji su glasali izglasaju i vrlo važne programske deklaracije i ciljeve, te mu tako natovare na leđa veliko breme. Ako po tome budu cijenili podršku istom predsjedniku za četiri godine, teško da podršku može očekivati. Za četiri godine bi trebalo očekivati više od 100 hiljada novih radnih mjesta. Jer kako je Predsjednik rekao u svom izlaganju, za posljednje četiri godine SDA je otvorila više od 100.000 hiljada radnih mjesta. Dakle, sada kada SDA zna, ima model, kako se otvaraju radna mjesta logično je da to nastavi. I to treba pratiti. Za četiri godine bi trebalo vidjeti i dokle je SDA stigla na svom putu ka multietničkoj, građanskoj stranci a Bosna i Hercegovina na svom putu ka Republici Bosni i Hercegovini. Upravo je r. Sulejman Tihić, bivši predsjednik SDA bio kritikovan od aktuelnog Predsjednika za skretanje “ulijevo”. Preuzimanjem SDA, prije pet godina, snažno je vratio SDA na jednu od tri tačke u čarobnom bh trouglu. Sada najavljuje rehabilitaciju četvrte tačke, i vraćanje oslonca Bosni i Hercegovini na četiri, umjesto tri noge. I hajde, bez obzira šta je bilo i što se lutalo posljednjih godina, razumljivo je ono što se sada najavljuje. Pitanje je: je li razumno i kako to ostvariti?

Često stvari ne izgledaju isto onima koji su na terenu, rezervnim igračima, trenerima, onima koji su u gledalištu, onima koji su pored tv ekrana, onima koji sutra čitaju izvještaje o tome šta se događalo. I zato imam razumijevanje da stvari nisu onakve kakve ih vidim. No ne mogu se oteti lošem osjećaju da je moguće raditi kratkoročno na podizanju instituacija Bosne i Hercegovine sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom (u aktuelnom mandatu, za što postoji odgovornost prema građanima Bosne i Hercegovine, jer je SDA preuzela odgovornost za formiranje vlasti nakon posljednjih izbora), i istovremeno promovirati dijametralno suprotne političke ideje od tih istih partnera. Ili su SNSD, HDZ i SDA nužni ili matematički partneri u vlasti, kako Milorad Dodik često kaže, a u stvari su žestoki protivnici kada je riječ o Bosni i Hercegovini? Nekako bih ovo mogao razumjeti. Ali tada bi trebalo tražiti od OHR-a, odnosno od onih koji su kreirali i koji garantuju Ustav iz Dejtona, da ispišu jeinstvenu interpretaciju teksta i duha Ustava iz Dejtona obaveznu za sve političke partije koje sudjeluju u višestranačkom političkom životu Bosne i Hercegovine. Stoga se nadam da nisam u pravu kada pomislim da je novi/stari predsjednik u nedostatku snažnije konkurencije unutar SDA, snažnijeg tima koji bi mogao unijeti nove, realno provodive ideje za vrijeme ovog mandata pribjegao taktičkom potezu: izbacivanjem ideja koji će privući pažnju a njemu dati vremena da predahne i nastavi raditi ono što može na toliko krupnih i otvorenih pitanja za SDA, narod, građane i državu Bosnu i Hercegovinu.

Samo što mislim da jedan čovjek, makar eto bio i Bakir, nije ni blizu dovoljan. Potreban je snažan multidisciplinaran, nesebičan i kompetentan tim više nego ikada. Je li to novo predsjedništvo SDA – vidjećemo. Za sada znamo ko je Predsjednik i ko su potpredsjednici. To su svi objavili. Programske deklaracije nije još niko objavio. Čak ni SDA na svom portalu. Trudio sam se pronaći ih, ali nisam. Odavno je u BiH važno gdje će ko sjesti a kuda i kako ćemo ići je na drugom mjestu. A onda dnevna politika pravi takav pritisak da određuje i smjer, i putovanje ili stajanje u mjestu.

Doduše, ja sam neko ko nije bio na Kongresu SDA a bio sam na listi za Glavni odbor SDA. Iako me niko nije pitao, niti o tome obavijestio, završio sam tamo gdje sam i mislio da mi je mjesto u SDA – na pretposljednjem mjestu od onih koji su ispali iz Glavnog odbora. Dobio sam 127 glasova ili 10,3% u odnosu na novog Predsjednika. Po toj računici moj Predsjednik je 10 puta poželjniji u organima SDA od mene. I ja se s tim slažem. Mislim da razlika treba biti i veća u korist Predsjednika. Bio sam član Glavnog odbora prije 20 godina, s neuporedivo većom podrškom tada nego danas. Nešto se u međuvremenu dogodilo ili samnom, ili sa SDA. Vjerovatno i samnom, i sa SDA. Volio bih da je više do mene, bila bi manja šteta.

Predsjedniče Bakire, neka Ti je Bog na pomoći.

Fuad Šišić