TESANJ.NET stranica grada
Komšija, kuća je do naše, psetance je nabavio,
pa kad, od sebe sumorni, iznova bježimo, ili iz
nesnosnog dana uzmičemo, javljamo se tmasti,
zjena pepeljastih, samcu tome koji nujno motri
kako sunce mijenja oblik sjena raslinja vrtnoga
sve dok se ne zgusnu i u tami potpunoj iščeznu
Čudne znake dajemo mu, i groteskno zalajemo,
nerazgovijetno i mašemo, no sigurni ipak da se
s njime odlično razumijemo u onom što sebi mi
prešućujemo. On kao antenu podigne crn repić,
te vrat krîvī, kroz oči nam gleda, iznenadno čio,
pa o svojim strahovima povjerljivo laje k nama
(27.10.2019.)
