Sistemski pristup

Obrazujte se koliko god hoćete ali, tako mi Boga,
nećete imati koristi od nagomilanog znanja dok ga u djelo ne sprovedete.

Muhamed a.s.

Ne postoji baš često prilika slušati nekoga u jednoj informativnoj emisiji i na neki način doživjeti kroz to slušanje potvrdu sopstvenog mišljenja o stanju u društvu. To sam osobno doživio slušajući g-dina Branka Perića, sudiju Suda BiH, u dnevniku TV FACE od 26.06.2020. godine. Rado preporučujem svakom da pogleda ovaj intervju. Mnogo je toga otvoreno i bez zadrške kazao g-din Perić, ali bih istakao ovdje dvije stvari.

Prva, ne postoji bilo kakva diskusija u institucijama sistema koja se bavi ozbiljnom analizom stanja u cilju otklanjanja slabosti i unapređenja. Ilustrovao je to time da je on osobno glasao za g-dina Milana Tageltiju na poziciju Predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te da je to bila njegova greška jer je g-din Tageltija pokazao nedostatak odgovornosti. Problem je u tome što se u ovom sadašnjem sistemu greška ne može ispraviti, tvrdi g-din Perić i to je samo po sebi apsurd.

Druga stvar, kada g-din Perić javno iznosi svoje kritičko mišljenje spram vlasti, spram nosioca javnih funkcija on to smatra svojom građanskom obavezom. Kako kaže, kao građanin ove zemlje želi da vlast zna šta on kao građanin misli o njoj.

Zbog čega mislim da je g-din Perić kazao suštinski važne stvari i zbog čega se slažem s tim što je kazao? Javni funkcioneri u 21. stoljeću treba da znaju šta o njima misle “podanici”. Javni funkcioneri treba da prestanu previše voljeti da im aplaudiraju i da prestanu samo sliku koju kreiraju o samima sebi prenositi javnosti. Potrebno je da tu sliku koriguju sa slikom koju drugi imaju o njima. Posebno je važno da znaju šta misle oni koji su kompetentni, koji znaju i razumiju sistemsko djelovanje, koji razložno ukazuju na manjkavosti i nužnost promjene. Javni funkcioneri bi za takvim mišljenjima i izjavama trebali tragati u najboljem interesu a nikako to odbacivati jer im je ego povrijeđen ili samo zbog toga što sami u takvoj osobi vide nekoga ko je protiv njih. Oni bi takvim osobama trebala dati važnu ulogu i ovlaštenja u implementaciji promjena, dati im maksimalnu podršku a nikako ih ignorisati ili čak javno omalovažavati kako to inače čini g-din Tegeltija prema g-dinu Periću.

Sistemski pristup u svojoj osnovi sadrži znanje i vještine, kompetencije i nepristranost. Ne može se imati sistemski pristup ako će se isti podrediti osobnoj volji onog ko je na čelu organizacije, ili ako će se isti podrediti situaciji. Rezultat rada sistema će nekada nekome odgovarati, drugi puta neće. Ne može se podržavati sistem kada rezultat odgovara a kada ne odgovara napadati i rušiti sistem. To se tako ne radi. Kada se smatra da rezultat sistema nije fer, nije adekvatan, nije pravedan onda se radi intenzivno na poboljašnju sistema a ne situacije. Ispravljati situaciju znači usklađivati sistem prema svojoj volji, prema trenutnom kontekstu i trenutnoj percepciji, prema osobnom ili grupnom interesu, prema dnevno-političkoj potrebi. To je apsolutno pogrešno.

Prvi korak ka uspostavi sistema je odricanje osobne važnosti u odnosu na organizaciju, odricanje osobnog ili grupnog interesa u odnosu na opći – zajednički interes, prihvatanje jednakih pravila za sve. Ko to nije u stanju treba da se povuče a ko ne želi tada bi građani trebali uskratiti povjerenje bar u mjeri u kojoj to mogu prepoznati. A čini se da bar danas to nije teško. Bilo kakvi izgovori ili demagoško skrivanje iza “naši su” je pogrešno. To što “su naši” treba da bude razlog više da budu kako treba a ne da budu kako ne treba. Ne može se očekivati bolje ako se koristi isti pristup, ako se daje prednost pristrasnosti u odnosu na ono što je ispravno i pravedno. Uzaludno je očekivati čudo da se desi ako se nastavlja kretati stazama osobne privilegije ili osobnim očekivanjima nekih ustupaka na štetu slobodnog mišljenja, otvorenog činjeničnog govora ili podilaženja radi zadržavanja stečenih pozicija.

Zaista je krajnje vrijeme da tužilac bude tužilac a sudija bude sudija, a ne da budu Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Građani a i narodi treba da znaju da će se protiv kriminala i korupcije, i drugih krivičnih djela boriti struka znanjem i kompetencijama a ne nacionalnom pripadnosti. Ali isto tako i advokat treba da bude advokat u cilju traženja istine a ne odbrani svog klijenta po svaku cijenu. Nema smisla svjesno žrtvovati borbu za istinu da bi se dobile bilo kakve jednokratne koristi.