MARIO, HAK – EFENDIJA

Zejnilovića kuća je kad kreneš uz Hrvatinoviće, prođeš Trčica vodu, tačno preko puta velikog kamena. U kući više ne živi niko, pa i tako kuća je sa avlijom još uvijek toliko lijepa da zaslužuje da se zaustaviš. Da se zaustaviš i sjetiš. Osmero djece je raslo u kući Zejnilovića. Sestre Aiša, Tehvida, Halida i Sabira. Braća Kemo, Sakib, Džemal i Hakija. Kad kažeš neko muško ime onda je Zejnilović a ako kažeš žensko onda je Zejnilovka a ne Zejnilovićka kako bi u prvi mah mislio. Džemal je dakle Zejnilović a sestra Aiša Zejnilovka, uvijek se znalo i znaće se. Kemu si rijetko viđao jer je bio puno stariji pa je davno odselio u Lukavac. Ali kad ste išli u ribu na jezero Modrac onda ste svraćali u Keminu kafanu jer je bila na obali jezera. A jednom ste na pijaci igrali lopte i ti si se pobio sa jednim malim koji nije bio iz čaršije. Pa vas je Mitija brzo rastavio i tebi na uho šapnuo -Ne budi budala, ovo je sin Keme Zejnilovića, razbiće te, znaš da se Zejnilovići znaju mlatit. Sakib Gala je bio golman Toška, radio na Toškovim tombolama i na Radio Tešnju. Slušali ste Radio Tešanj na talasnoj dužini 200 metara, dežurni spiker Varija Sofić, glavni i odgovorni urednik Smail F. Terzić, tonski urednik Sakib Zejnilović. Džemal je bio ponajbolji drug tvog najstarijeg brata. Samo što si ti imao ćuku, odnosno kuju Lindu koja bi čim vidi Džemčeta toliko lajala pa Džemo nije smio proći kraj tvoje kuće. Samo Džemo može biti toliko dobar da se ljuti na ćuku a na tebe nikad iako je ćuko tvoj. Ti ipak najviše voliš Hakiju. Hakija često putuje po cijelom svijetu a tebi se čini da je stalno tu. Kao da nakratko ode da bi mu se nešto desilo pa se vrati da ti to ispriča. Vi ste imali drvene mačeve za mačevanje, zaštita na rukohvatu se pravila od starih japanki i nikad možda ne bi ni vidio pravi mač da ti Hakija nije pokazao. Prava pravcata indijanska perjanica je bila od orlovog perja raznih boja i ti je nisi mogao ni probati, tako je bila duga. Bila bi duga i poglavici ali je on uvijek jahao na konju. Indijanski nož se uvijek zabije gdje god ga Hakija baci, a kad ga baci u zrak, dočeka ga na mišić ruke, onda nož odskoči od mišića i Hakija ga ponovo uhvati za ručku. Ace Rusevski je bio evropski prvak u boksu a ti si gledao u Hakije slike iz ringa kad su se međusobno borili. Hakija je mogao hipnotisati kad je htio i koga je htio. Bilo je u čaršiji raje što mu nisu vjerovali pa se Hakija jednom naljutio i svetrojicu ih odjednom hipnotisao. I nije htio da ih budi ali ga natjerao Čuča milicioner. Hakija samo pljesno rukama i ljudi se probudili. Ti si ga jednom zamolio da i tebe nauči, Hakija se osvrnuo oko sebe kao da nešto traži i rekao da ne može jer mu fali fluid. Ti nisi znao šta je fluid pa ti je Hakija probao objasniti da je to svjetlost što se nalazi u gaznoj lampi, svijeći, mjesečini. Pa si i ti tako objašnjavao drugima. Ti ćeš poslije, na fakultetu, izučavati i polagati mehaniku fluida. Pa će ti Amir Tagarica govoriti – Pitaj Hakiju Marija… gazna lampa, mjesečina… šta ti tu nije jasno? Hakija pravi salto iz mjesta. Ti si mislio da pravi salto samo kad odlazi iz Tešnja. Ali si kasnije saznao da Hakija pravi salto kad god riješi da nekamo pobjegne. Čovjek iz Čapljine Benji pričao da nikad boljeg gazde od Hakije nije imao. U Njemačkoj, Hakija držao restoran. Restoran velik i lijep, gostiju uvijek puno jer je gazda Hakija kuhao najukusnija jela. Posao ide, plata odlična. Ali jednom Hakija izađe iz kuhinje, postavi se usred restorana i napravi salto. Iziđe i više se ne vrati. Kad stranci dođu u Tešanj i hoće da nešto saznaju o našem gradu i našoj gradini, onda se vi djeca rastrčite da nađete Hakiju. Hakija govori sve jezike koji postoje. Hakiju u čaršiji najčešće zovu Mario, ali ga zovu i Hak-efendija. To kad nekom treba napisati zapis. Ti nisi vidio kako Hakija piše zapise ali su u njegovoj kući tj. njegovoj sobi vidio ahmediju. Doći će jedan Bašić iz Bobara koji se bavio zapisima da upozna Hak-efendiju. Pa se našli kod Bate u Borovu. Hakija izvadi jedan zapis iz džepa pa pita Bašića zna li šta u zapisu piše, čemu zapis služi. Ne zna mlađani Bašić, nije vidio ovakvog zapisa, a Hakija metne zapis u pepeljaru pa ga zapali, pozdravi se sa prisutnima i krene na vrata da iziđe.

Ma što zapali zapis, grehota je, a htio sam hodži Kurdiji da ga ponesem, da mi ga rastumači? – kazaće Bašić.
Podaj mu onu čizmu iz izloga – odgovori Hakija i iziđe iz Borova.

Izvadiše čizmu iz izloga kad u čizmi isti onakav zapis što ga Hak-efendija maloprije zapali.

Dragi Dževdo, ovaj čovjek ima posla sa džinima– zaključi dobri čovjek Bašić.

Živiš u inostranstvu i dugo nisi vidio svog druga Hakiju. I nije ti mnogo žao što te nije naučio pisati zapise. I što ne znaš hipnotisati. Ali što te ne nauči salto? Da skočiš u ovom tuđem svijetu, odeš svojoj kući i svome gradu, i više se nikad ovamo ne vratiš.

Mahluk

O Amir Terzic

Amir Terzić, rođen 15.07.1962. godine u Tešnju, od oca Ćazima i majke Hibe (rođene Krdžalić). Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Tešnju a studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu. Radni vijek je započeo u Pobjedi Tešanj gdje ga zatiče agresija pa je angažovan u odbrani grada i države, naizmjenice u Pobjedi i Armiji BiH. Augusta 1994. godine napušta Tešanj i otad živi i radi u Češkoj Republici. Oženjen je i ima jednu kćerku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *