Tri prijatelja

Nikad ne možemo imati čvrsto povjerenje u vlast prevelikih ovlasti.

Publije Kornelije Tacit

Kolumna Dr. Mustafa ef. Cerića od 09.12.2020. godine pod skraćenim nazivom: Nije vrijeme za monolog nego za dijalog, bila je povod za razgovor trojice prijatelja. Jednom od njih se činilo da je Dr. Cerić napisao baš ono što je bilo potrebno napisati, kao nužna javna reakcija ili javni poziv na nedostatak korisnih razgovora unutar rukovodstva i rukovodstva sa okruženjem. Drugi je iznio mišljenje da neki koji kritikuju rukovodstvo nemaju moralni kontinuitet da to rade. Treći je smatrao da rukovodstvo nije problem.

Interesantno, baš. Tri prijatelja nisu prvi puta diskutovali o sličnoj temi. Nekada su bili bliže istoj percepciji odgovornosti tog istog rukovodstva, nekada dalje. Nekako bi bilo logično da dijalog o istoj temi istih sudionika treba voditi većem stepenu slaganja a ne obrnuto. Ako nema rasta u stepenu zajedničke saglasnosti onda diskusija na istu tema postaje beskorisna. Ako postoji sve veći stepen saglasnosti to daje nadu da će se pokrenuti i neka akcija koja može dati doprinos promjeni. S druge strane, nastavljati diskusiju i u svemu se slagati bez konkretne akcije isto tako postaje beskorisno.

Prijatelji su se počeli pitati šta bi moglo uticati na rast razlika u njihovoj percepciji? Šta određuje bilo koga u spoznaji nečije javne odgovornosti ili nečijeg prava na kritičko mišljenje spram rukovodstva – nosioca javne odgovornosti? I zaključili su prijatelji da nisu imali zajednički kriterij. Svako je imao svoj kriterij. A kada je kriterij različit onda to vodi različitoj percpeciji, različitim zaključcima, različitim stavovima. A zajedničke kriterije je nužno struktuirati i učiniti neupitnim kako se kroz diskusiju ne bi prelivale različite stvari. To je pitanje temeljnih principa. Tako su prijatelji počeli jednu drugu diskusiju, i složili se o tri zajednička kriterija:

  1. Nepotizam na javnim funkcijama (ako je muškarac na javnoj funkciji, njegova supruga treba raditi nešto drugo i obrnuto),
  2. Proceduralna nedosljednost pri izboru u rukovodstvo nije prihvatljiva i ne može se pravdati bilo kojim drugim objektivnim zaslugama,
  3. Odgovornost za nedostatak jasne vizije i sinergije rukovodstva preuzima prvi (bio on prvi među jednakima ili imao samostalna ovlaštenja) bez dodatnih obrazlaganja,

Uz to, tri prijatelja su usaglasila i zajedničke kriterije oko javne kritike nosioca javnih funkcija:

  1. Svako ima pravo uputiti javnu kritiku ali relevantna će biti javna kritika koja je povezana sa usaglašenim zajedničkim kriterijima javne odgovornosti.
  2. Konkretne situacije koje nisu prihvatljive prema zajedničkim kriterijima javne odgovornosti, tj. koje se u suprotnosti sa istim, legitiman su povod za javnu kritiku,
  3. Neće se osporavati javna kritika zbog bilo kakve slične konkretne loše situacije bilo koga drugog.

Prijetaljei su na kraju zaključili ako se ponovo nađe ova tema u međusobnoj diskusiji i budu imali punu saglasnost oko iste da tu temu neće više vraćati u međusobnu diskusiju prije nego što sami osmisle i pokrenu neku društvenu akciju koja će minjati ono što je predmet javne kritike. U slučaju da ponovo ne budu imali saglasnost na istu temu, neće istu vraćati u međusobne razgovore najmanje narednih godinu dana. Nakon toga će razgovarati o toj temi, i odlučiti šta dalje. Složili su se da nisu sposobni više od toga. Pa možda ovo i nije dovoljno, vjerovatno i nije, ali to je ono što sada mogu. U međuvremenu će se osposobljavati i raditi nešto korisno. I nadati se da će neko drugi sa istim ili sličnim krterijima uraditi više.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši