F I Ć O

Hladno januarsko jutro. Na parkingu stambenog naselja Krndija okupila se grupa “majstora” nad podignutom haubom postarijeg Golfa II. Neće da upali. Mladi majstori nagađaju: “pregorio grijač”; “smrz'o filter goriva”;”izvuko akumulator”. Ne razumjem se u to,pa onako da relaksiram situaciju, u prolazu, dobacim:”Zovite Mutka!” Uputiše tup pogled prema meni. Produžih dalje prema trgovini.

Usput razmišljam: Bože, kako ovo vrijeme brzo leti!? Kao jučer da je bilo, ono doba Mutka i “Fiće”. Prepričavalo se po Tešnju, kako je neki putnik namjernik “zaglibio” s Fićom, negdje tamo u Zvečaju. Zaštek'o mu Fićo: pa ni naprijed, ni nazad! Vođen nekim instiktom putnik se nađe u prodavnici “Borovo”. Pita prodavača (Batu): “Imal’ u Tešnju kakav majstor za auta?”. “Imaš sreće, čovječe, evo ga baš kraj mene.”, pokaza na Mutka. Mutko prihvata igru. Odlazi do Zvečaja. Otvara prednju Fićinu haubu, pa će začuđeno : “Ama, čovječe, kako si ti uopšte stigao do Tešnja, ovako bez motora!?”, a onda putnika otprati do majstora Babe-Hidajeta.

Takva slična priča godinama se prepričavala i po Tešanjci, gdje je glavnu rolu imao – Josko. Malen bio rastom, ali veliki radoznalac. Ništa mu nije promicalo, svuda “nos zabadao”,  ama baš sve ga interesiralo.

Tako je, ne znajući da je kod Fiće motor smješten od pozadi, naišao kraj nekog Fiće i vozača, koji je nešto čaprkao po prtljažniku ispod prednje haube. Josko mu se pridruži, i radoznalo nagnu glavu pod haubu, pa će začuđeno : “Baš si to izgubio motor! ?”

Nevjerovatan je bio Joskin talent ka improvizaciji. Provedeš s njim u žabljačkom kafiću cijelu večer,a sutradan ga potakneš pitanjem:

“Kako ti, ono sinoć, u Alibegovcima…?”. Uslijedit će ti od Joske cijela jedna “štorija” izmišljenih događanja. Film po njoj da snimiš.

Toliko o Mutku i Joski. A sad o Fići!

Neko bi ga ovako opisao: Fićo, gledano iz današnje perspektive, i nije imao prtljažnog prostora. Njegova kabina bila je, barem za današnje prilike, nevjerojatno uska. Robusniji šofer bi se sa svojim suvozačem tokom vožnje dodirivao ramenima. Dok bi mijenjao brzine, zasmetala bi mu svaki put njegova nadkoljenica. Oni putnici odostraga sjedili su pognuti, stisnutih ramena, kao u današnjim selfi kadrovima.

Odostraga bio je motor, a naprijed rezervni točak, dizalica, sajla za vuču i kojekakav alat za brze popravke, i to je to. Ama ni da igla stane! Prtljag bi se smjestio u mali uski prostor između stražnjeg sjedala i motora. Ove današnje torbe tamo ne bi nikako stale. Možda neki kofer, tanak k'o plazma-televizor. Ali svejedno, išlo se na put i na putu se imalo sve što bi zatrebalo. Većina vlasnika fića bi na krov namontirali “roštilj”,i onda bi po tom roštilju slagali do u nebo torbe i kofere, koje bi, eventualno, prekrivali šatorskim krilom, i tako su kretali na more.

Mada su “zlobnici” u šali govorili da se s Fićom ne ide tamo gdje nema autobuske stanice,rijetko je on izdao.Ponekad bi,ipak, znao “prokuhati”, ali pri ruci se uvijek imao kanister s vodom, ili bi se znao karburator začepiti, pa ga vozač usnama pročisti. Nije on zapeo ni u jednom snijegu, niti je igdje bilo takve poledice uz koju se ne bi mogao uzverati.

Nešto je kod tog fiće bilo nevjerojatno i neusporedivo sa svim drugim autima. Mogao je povući sto deset na sat, ali samo ako se vozač srodio sa njim. Bio je siguran i pouzdan kao neki dobar i plemenit magarac.

Nastavnik prakse u ŠUP-u Tešanj, živopisni Franjo Dombaj, nikako da se s Fićom srodi.Putuje svojim Fićom redovno iz Doboja(Usore) do škole u Tešnju. Poprilično sporo, jer ga Fićo nikako “ne sluša”.

Priča tako njegov kolega Jozo-Baja, kako je jedne prilike, negdje oko Hanića kuća,nekoliko puta pokušavao preteći traktor,sve krene-pa se vrati, dok mu Baja ne dobaci: “Zaleti se, brate Franjo! “. To ga okuraži,stisnu gas i preteče traktor. Poslije “avanture” s preticanjem, Franjo staje na autobuskoj i ponudi Baji vožnju, a ovaj mu u šali veli “Hvala na ponudi, ali ja ću autobusom, žurim na prvi čas.”, da bi se onda, ipak, smjestio u Fiću pored svog kolege. Šaljivdžije bili i Baja i Dombaj.

A opet, Fićo! ? Nije on samo auto, to je ljubimac.

To se beskrajno voli i njeguje. Omladina mu abartuje motor, neki mu odrežu krov,dobiju tako”Fiću-kabriolet”.Voze,a djevojke sijede na naslonjačima zadnjih sjedišta, lelujaju im raspuštene kose, dok se one sve jače uspinju iznad otvorenih krovova “Fiće-kabrioleta”.

Buntovnici bez razloga.

Imali su ga u svom voznom parku Milicija, Auto škola, Inspekcije i Patronažne bolničke službe. Okupirao Fićo jugoslovenske, pa i tešanjske ceste, tako da su druga auta bila rijetka i čudna pojava

Pričaju, kako se jednom Meho s prvim tešanjskim Mercedesom provozao čaršijom. Zaustavlja ga usput patronažni milicioner: “Druže, molim Vašu vozačku! “, oholo će milicajac. Meho mu vrlo ozbiljno uzvrati: “Pa, vidiš li ti, da je ovo Mercedes! ?”. “Oh izvinite me, molim Vas, nisam obraćao pažnju. Sretno! “, odgovori, a sam sebi u glavi prevrće: Treba li stvarno za Mercedes vozačka dozvola? Vozačku dozvolu nije imao ni brezanski rudar-rekorder, legendarni Alija Sirotanović,kada je od svih vrijednih ponuda, koje mu je Josip Broz Tito ponudio, odabrao bijelu Zastavu 750. Oduševilo je tako Druga Tita,koji je isto tako bio zaljubljen u nacinalnu klasu,u Fiću! Toliko jako, da je prilikom jedne posjete Republici Francuskoj, ćaskajući za večerom otvorio priču o Jugoslovenskom Fići.

Ponositi Gali ne daju mu prestiž,i sve Titi čine hvalospjeve o svom Peugeotu 404. Ne da se ni Drug Tito. Da bi mu odali čast, a više iz ponosa,ponudiše njemu”pijetlovi”na poklon jednog Peugeota 404. “Ne dolazi u obzir,ne želim tako vrijedan poklon besplatno.”,izričit je Tito. Odnjeo vrag šalu , pomisliše Francuzi te se onako inkognito dogovoriše, džentlimenski ponudiše : “Pa,eto prodat ćemo ti ga za 50 $! ” Uzima Josip Broz od Minića 100 $, pruža ih svom domaćinu, i onako,kao nezainteresovano: ” OK! Kupujem onda dva komada! ” Tako je Fićo simbolično pobjedio francuskog Peugeota, kao što će u onoj priči ,pobijediti i italijanskog Feraria i njemačkog Porshea :

Jednom gastarbajteru u Njemačkoj se pokvari Fićo na autoputu. Jadnik stoji uz cestu i maše rukom u nadi da mu netko pomogne. Zaustavi se jedan Porshe:

– “O zemljak, što je bilo?”

– “A evo ovaj moj Fićo prokuhao. Ako me možeš otegliti do prve servisne stanice, bio bih ti jako zahvalan.”

– “Nema problema! Ako budem prebrzo vozio – ti samo potrubi i ja ću usporiti.”

Šlepa tako Porshe Fiću, kad odjedno ih pretekne jedan Ferrari.

Vozaču Porshea se probudi natjecateljska strast,ubrza on i pretekne jurećeg Ferrarija.

Ali ni ovaj iz Ferrarija se ne da,te on opet pretekne Porshea.

Dok se Porshe i Ferrari utrkuju, Fićo samo što se ne raspadne.

Vozač trubi, trubi, ali bez rezultata.

Uz rub ceste stoji policajac koji sve to promatra i piše zapisnik i dojavljuje :

– Porshe i Ferrari se utrkuju, a Fićo trubi da mu se sklone s puta – pretiče ih.

O Esad Salkicevic

Penzioner! Adresa stanovanja: TEŠANJ

Član SDP BIH duže od 20 godina. Trenutno obnaša funkciju predsjednika Foruma seniora SDP BiH OO SDP BiH Tešanj. Iz te pozicije aktivni je učesnik u radu Općinskog odbora SDP BiH Tešanj, i Predsjedništva Općinske organizacije SDP. Rođen 08.04.1954. godine. Oženjen je i otac je dvije kćerke.

1960. -1968 . godine pohađa Osnovnu školu „Nikola Matković-Kolja“ u Tešanjci.

1968. -1972. godine pohađa Srednju mašinsku tehničku školu (SMTŠ) u Doboju, kao VIII generacija.

Po završetku školovanja zapošljava se u Tvornici „Pobjeda“ Tešanj, slijedom reorganizacija - RO „Pobjeda“, te u OOUR-u Fabrika filtera, onda „Unico filter“ da bi u penziju otišao iz MANN+HUMMEL BA s pozicije planera Prodaje. Tokom navedenog radnog angažmana još je obavljao radne zadatke: konstruktora vp, tehnologa, terminera, glavnog planera proizvodnje u Operativnoj pripremi proizvodnje.

U borbi za radnička prava učestvuje u radu Radničkih savjeta u fabrici, a potom se aktivno i Sindikalno angažuje, da bi naposljetku u dva mandata obnašao funkciju predsjednika Sindikalne organizacije UNICO FILTER, odnosno MANN+HUMMEL, a također i člana Glavnog odbora KO SM Ze-Do kantona, te u jednom mandatu i Glavnog odbora Sindikata metalaca BiH.

U periodu 1970. do 1991. aktivan sportista i sportski radnik. Igrao za NK „Pobjeda“ Tešanjka i TOŠK-Tešanj. U dva navrata je član Izvršnog odbora NK TOŠK, te predsjednik Izvršnog odbora NK „Pobeda“, a poslije toga i Skupštine NK “Pobjeda“ Dolaskom „demokratske vlasti“, uvidjevši besmisao sportskog angažovanja mimo vladajuće strukture-apstinira od toga.

Pripadnik je TO i Armije BiH od maja 1992. do Dejtonskog sporazuma!

Izvjesno vrijeme u nedavnoj prošlosti ispred SDP BiH bio je predsjednik Savjeta MZ Tešanj, ali je zbog bolesti odstupio.

Najveće zadovoljstvo mu predstavlja humani rad: pomaganje drugim u nevolji. Bio je i član Skupštine Dječije ambasade Relaksiraju ga djeca, dječija radoznalost, neiskvarena dječija mašta i njihovo neiskvareno poimanje svijeta. I dobra knjiga.

I za kraj: BAŠTINIK JE ANTIFAŠISTIČKE TRADICIJE NOR-a I POŠTOVALAC LIKA I DIJELA VELIKANA JOSIPA BROZA TITA!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *