Nada dolazi iz Mostara

Niko ne zna toliko lošega o nama kao mi sami,

i niko usprkos tome ne misli tako dobro o nama kao mi sami.

Latinska poslovica

Prije nepuna dva mjeseca sam objavio tekst pod naslovom Dodavanje glasova u kome je data ilustracija fiktivnog dodavanja glasova na pojedinim biračkim mjestima u Tešnju, odnosno gdje je na taj način ukradeno tuđe pravo. Nije niko reagovao: nijedna politička stranka, nijedan izabrani zvaničnik, niti izborna komisija. Ili bar ja nemam takvu informaciju. Moglo bi se zaključiti da smo se navikli na nešto što se kolokvijalno čuje kao „ne talasaj“, makar bilo krivo. A opće je poznata etička obaveza da se ono što je loše otkloni, ako se to nije u mogućnosti onda riječima osudi, a na kraju ako i za to nema sposobnosti i snage onda to osudi u svom srcu. Ne znam jesu li osudili bar u svom srcu oni koji su bili sposobni to osuditi i javno, a posebno oni koji su to mogli otkloniti ili bar tražiti da se otkloni.

No nada dolazi iz Mostara. Na 14 biračkih mjesta na kojima je izvršena provjera, fiktivnih glasova je prosječno 100 po biračkom mjestu što ukazuje da bi se moglo očekivati 3600 fiktivnih glasova na ukupno 36 biračkih mjesta u Mostaru. Iz Mostara se sada glasno čuje poziv: „Nećemo vijeće lopova, nego Gradsko vijeće“. I najviša rukovodstva svih političkih stranaka su stali iza tog zahtjeva – traže da se glasovi ponovo prebroje. Stali su iza toga i predstavnici međunarodne zajednice. To je bila krađa unutar iste liste (istih lista). To je ono o čemu sam pisao. I ovo ukazuje na stanje svijesti – umjesto kolegijalnog poštovanja imamo kolegijalnu krađu. Ali to ukazuje i na slabost izbornih pravila, nepouzdanost izbornog procesa, nedostatak efektivnog monitoringa i efikasnih korektivnih mjera. 

Nerealno je očekivati da će sve nakon provjera izbora u Mostaru biti pošteno ako se ništa drugo ne promjeni. Nerealno je očekivati da će se to drugo promijeniti kroz parlamentarnu proceduru zbog očiglednih blokada i nedostatka volje da se napravi red u Bosni i Hercegovini. Ali to može učiniti OHR. Ima ovlaštenja, ima dokaze o potrebi tih promjena i ima obavezu da tu uradi. Ako su posvećeni jedinstvenoj Bosni i Hercegovini kako stalno kazuju, evo odlične prilike. Ovo nisu velike političke teme koje pokreću pitanja globalnih uticaja i interesnih sfera. Ovu su najobičnija lopovska pitanja. To će biti početak povratka povjerenja u izborni proces, početak povratka interesa za izborni proces mnogih koji bi možda mogli dati veći doprinos ali su zbog sadašnjeg stanja i sami ostali po strani.

U Tešnju je formirana većina unutar Općinskog vijeća koja je imala 13 vijećnika, ali je već na prvoj sjednici ostala bez te većine. Jedan vijećnik iz te većine je napustio stranku sa čije liste kandidata je ušao u Općinsko vijeće Tešanj i opredjelio da bude nezavisni vijećnik. Najjača politička stranka, iz ugla broja glasova/ vijećnika na posljednjim izborima (40%), nema dovoljan kapacitet da preuzme punu odgovornost za unapređenje lokalnih propisa, raspoređivanje resursa, efektivan monitoring i efikasne korektivne akcije a kako onda to očekivati od stranaka koje imaju ispod 10% podrške. Nije realno. To je dezintegracija snage kakva god da je. Bez obzira da li su sve vijećnike izabrali građani ili su neke izabrali birački odbori a neke elimisali po svojoj volji (iako se to ne može nikako relativizirati).

Da bi radili bolje i više potrebna je integracija a ne dezintegracija. Potrebna je sinergija u odnosima, saradnja, zajedničko djelovanje sa jasnim i fer ciljevima bez skrivenih motiva. Općinsko vijeće treba sarađivati sa općinskim načelnikom i obrnuto, na partnerskoj ravni, primarno institucionalno i odgovorno prema građanima, a sekundarno sa stranačkim zastavama. Budžet ne pripada ni općinskom načelniku, ni općinskom vijeću ali osobama koje obavljaju te funkcije pripada institucionalna i moralna odgovornost za njegovo raspoređivanje. I nije u pitanju samo novac koji se raspoređuje ili bar ne bi smio biti.