TESANJ.NET stranica grada
Ne povodi se za onim što ne znaš!
I sluh, i vid, i razum (srce), za sve to će se, zaista, odgovarati.
Quran, 17/36
Elektronska komunikacija je kreirala pretpostavke za veći stepen komunikacije u međuljudskim odnosima. Većina to i koristi. Veliki broj na sličan način, površno i na brzinu; drugi koriste smišljeno za promociju; treći za prozivanje i reakcije; četvrti za edukaciju; peti za širenje dobra,… Vjerovatno bi analitičari Googla mogli iznijeti pouzdanu klasifikaciju, broj i procentualno učešće u svakoj grupi. Iako elektronska komunikacija ima svoje korisne prednosti, ista može odvesti u naviku na beskorisno i štetno prisustvo na elektronskim mrežama.
Svima je poznat zakon fizike da niko ne može biti na dva mjesta istovremeno ali sada može biti prisutan virtuelno istovremeno na mnogim mjestima. Većini je potpuno razumljivo fizičko i virtuelno prisustvo, nekima misaono prisustvo ali šta je sa emotivnim prisustvom? Gdje se nalazi srce, najvažniji ljudski organ jer o duši se svakako malo zna? Srce je u fizičko-biološkom smislu ključni igrač biološkog života ali i misaono-emotivno-vrijednosnih procesa. U Objavi Stvoritelja svih svjetova koja je spuštana ljudima na Zemlju kao putokaz i milost u raznim epohama i na razne načine, bila je i posljednja Knjiga u kojoj se saopćava da srce ima više funkcija (prema alimu Salih ef. Haušić): srce koje shvata, razmišlja, osjeća i utiče na formiranje ponašanja; srce koje ima sposobnost da shvata i da se veže za neke ideje ali bez osjećaja… i srce (prsa) kao mjesto tajni i nijeta (namjere) i mjesto osjećanja.
Ovaj čudesan ljudski dizajn, koga nauka s vremenom sve više otkriva, nije mogao nastati slučajno niti evolucijom (prema naučnoj teoriji o statistici). Moglo bi se zaključiti da je srce hijerarhijski u organizaciji rada ljudskog dizajna iznad uma, srce ponekada daje bjanko saglasnost umu da nastavi davati naredbe drugim ljudskim organima kako bi djelovali, zatim da je srce filter za neke zaključke uma i da ih zaustavlja od daljnjeg procesuiranja te da ima nešto što ostaje u srcu ali i da osjećaje preuzima iz srca. A samo Dizajner, Tvorac istinu zna. Stoga je logično i pravo pitanje u kakvom je stanju srce? Ne samo biološko, nego u kakvom je stanju da bi i druga svojstva bila u ispravnoj funkciji. Oni koji iskreno vjeruju znaju (ne umom, nego srcem znaju) da je čistoća srca vezana za jednoznačno i nesumnjivo priznavanje Jednog, Stvoritelja, Dizajnera, Tvorca,… te da je vezana za slijeđenje Njegovog putokaza, znakova na životnom putu kako se ne bi prelazile granice koje će čovjeka i ženu dovesti da čini nepravdu prema samim sebi, prema drugim ljudima i da bude nezahvaln prema Stvoritelju.
Um ili kako neki kažu intelekt je spreman logički zaključivati ali nije sam po sebi sposoban spoznati dobro i loše, ispravno i neispravno, istinu od neistine. Logički gledano nema ničeg loše u tome što se neko bori samo za sebe, što želi da uživa u svakom danu, što živi po globalno proklamovanom principu Just do it!, bez obzira je li ispravno ili pogrešno. Ali srce zna da to nije to. Srce je izvor istinskog znanja. Kada čovjek (svjesno) laže njegovo srce ubrzanije kuca jer srce zna da čovjek laže. Ako stalno laže vjerovatno srce prestane reagovati. Srce je to koje ima osjećaj za druge, koje osjeća da blagodat svakog novog dana nije slučajna i koje ima potrebu da bude zahvalno.
Da se vratim na početak teksta. Čini mi se da je mala korist od lijepo sklopljenih riječi, slika, poruka koje izlaze samo iz uma. Čak su ponekada slike i poruke tako upotrijebljene kako bi se iskoristili osjećaji drugih a ne kako bi se poslala poruka iz srca drugima. Ipak ljudska bića imaju ful opremu za punu međusobnu komunikaciju. Dok međusobno komuniciraju ljudi se gledaju, glas je autentičan, izgled je utentičan, oni razgovaraju o onome ko su, s kim žive, s kim rade, šta rade. Sve to utiče na jedan upotpunjen odnos među ljudima. Tehnologija ima svoja pravila. Komunikacija putem tehnologije je manjkava i upitno je njeno skladištenje u memoriju čudesnog ljudskog dizajna. Generacija koja raste uz društvene mreže rizikuje da izgubi važne ljudske sposobnosti i da se otuđi od ljudskih vrlina.
Mislim koliko je samo potrebno smanjiti beskorisno i površno prisustvo na društvenim mrežama a provesti više vremena na sebi i u sebi. Popravljati sebe a ne druge, druge treba savjetovati i pomoći ako savjet i pomoć trebaju i prihvataju. A na sebi prije svega popravljati, čistiti svoje srce.
