Ljudski resursi

Što manje ljudi znaju o lošim djelima drugih ljudi,
tim strožiji su prema samim sebi.

Lav Tolstoj

Na početku 21. stoljeća, iz organizacijskog pogleda, ljudski resursi su postali ključni faktor uspjeha organizacije, posebno u pogledu njene budućnosti. A ključna odgovornost za razvoj ljudskih resursa je na rukovodstvu. I to je bez sumnje veliki izazov za rukovodstvo. Organizacija treba svakodonevno rezultate. Konkurentnost postaje sve veća. Troškovi trebaju biti manji. To je veoma nepovoljan kontekst za razvoj ljudskih resursa. Najveći broj organizacija, privrednih i vladinih, djeluju na brži a ne na bolji način. Brži (i lakši) način daje veće kratkoročne šanse. U isto vrijeme to vodi sve većem personalnom opterećenju, češćim greškama koje su opet troškovi, kreiranju pogrešne organizacijske kulture i organizacija trči iz dana u dan kao da svaki dan gasi požar. Nervoza i nepovjerenje rastu. Rukovodstvo opstaje jer još ima rezultate i uglavnom ih veže za sebe, persolanizira rezultate a ako je nešto loše postalo očigledno onda upire prstom u druge, smjenjuje, odstranjuje, eliminiše dok i samo ne bude eliminisano.

A kako uvaženi Mr. Husein ef. Kavazović u intervju za TV BIR, kaže: Uvijek treba imati snage i mudrosti kako da se stvari popravljaju. Teško je u radu s ljudima imati neka rješenja koja su ad-hoc, koja su šablonizirana. To nije moguće s ljudima raditi. …Nije moguće tako raditi, nego je potrebno pokazati veliko strpljenje, potrebno je stvoriti ambijent da svi razumiju da su promjene potrebne. Ljudi nisu vreće krompira da ih možete tek tako baciti s jednog mjesta na drugo. Ljudi su živa bića, imaju svoja prava, i kada ne daju najbolje rezultate, imaju pravo da ih se na jedan ljudski, normalan način, da tako kažemo, i pomijera sa pozicija.

Da bi se bavili na odgovoran način razvojem ljudskih resursi, organizacija mora znati kuda ide, čemu stremi. Šta su njene vrijednosti koje ni po koju cijenu neće dovesti u pitanje? Koji su njeni dugoročni a koji kratkoročni ciljevi? Koji ključni procesi treba tome da vode? Koja je odgovarajuća organizacijska strutura? Koji profili su potrebni na ključnim radnim mjestima? Koji nivo i trend performansi se planira? Kako je odgovornost na ključnim radnim mjestima povezana sa prethodnim? Ako se to korektno postavi, osposobljavanje ljudskih resursa će biti jasno i svima vidljivo. Niti će oni koji imaju višak ambicije a manjak znanja i vještina vidjeti sebe tamo gdje se traže znanja i vještine koja oni nemaju, niti će biti problem čovjeka pomjeriti nakon nekog perioda ako ne postoje rezultati i performanse koje su planirane. Uz veliku vjerovatnoću da takva potreba neće biti česta kao i vjerovatnoću da na ključnim čelnim mjestima neće dugo ostajati iste osobe bez obzira na rezultate i performanse.

To je način u kome se gradi holistička organizacija koja ima budućnost i koja ne ovisi od jedne osobe. To je način u kome organizacija demonstrira važnost putovanja, brigu o zainteresovanim stranama, u kojoj oni koji se nalaze na ključnim mjestima demonstriraju svijest o važnosti služenja organizaciji a ne sopstvenom egu ili sopstevnoj vladavini.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši