Amir Terzic

PARTIJA ŠAHA

Rođen si kao peto dijete u roditelja. Kuća ti je osrednja ili ti taman. Jedna soba je primaća (sad bi se reklo gostinska), u drugoj spava mati. I sestra kad dođe s fakulteta. Treća je očeva , a četvrta tvoja i ostale troje braće. Veli Sidran: “Na prstima treba kroz kuću hodati kad otac spava” . Jest al’ kad je kuća starinska pa svi podovi škripe mati te radije tjera van. Imaš pravo do mraka na jednu krišku pomazanu margarinom.

Tešanjska pijaca utorkom

Zato svaka mahala ima mjesto gdje se djeca igraju. Vehabovka, Popov Hendek, Rankovo u Zvečaju, Vina…Tebi je najbliže pijaca. Lopte na male, kuća, klikera. Vi imate i pijačne stolove pa igrate stoni tenis i zvrka. Brat ti je napravio zvrk, drveni, na šest strana. Na stranama je napisano: DAJ 1, DAJ 2, UZMI 1, UZMI 2, DAJU SVI, UZMI SVE. Na početku igre svi metnu po banku u bank. Zavrtiš, zvrk se zaustavi na DAJ 1, dakle metneš u bank još jednu banku. Tvoj san je da je bank pun para k'o nikad a tebe zapadne UZMI SVE.

Na pijačnom stolu se igra i šah. Šah je Ibre Mehice, on jedini drži tezgu na pijaci i kad nije pijačni dan. Ti kod kuće imaš šah koji vam je donio dajđa iz Zenice. Al’ kad braća ne igraju onda ga je neko posudio. Nurko Balo, Bačak, Kapo-Talijan… Zato ćeš još neko vrijeme biti kibicer, iako si siguran da bi pobjeđivao odrasle. Igra počne, počnu i dobacivanja tipa: Daću ti sve fore, samo ću s konjem igrat, Pojedi mu ono dole…

Ti ne znaš zašto, ali ko god igra sa Ibrom zna, povlače se dva poteza na početku partije. I još znaš da Ibro zna matirat i kad ima samo konja i kralja protiv protivničkog kralja.

Kad je igra dosadna, počne razgovor, sasvim nevezan za šah:

“Šah ti je bolan izmislio neki car-šah, što je volio ratovat. Zato vele, ko zna dobro šaha-mog'o bi general bit, onaj osrednji-komandir odreda, makar”. kazaće jedan kibicer.

Onda Ibro podigne obrve, odmjeri dotičnog, pa veli:

“A znaš li ti sine da sam ja prvoborac.”

Drugi kibicer prihvata:

“Jest, prvoborac, al’ od četeres pete. Oni formirali odred kad je pola države bilo oslobođeno. Da nisi koga ubio?”

Sad je već vrijeme da se Ibro odmakne od stola, izvadi čibuk iz usta pa pokazuje:

Vidite l’ one lipe kraj sahat kule. Ondje ti, u hladu, nas nekol'ko partizana odmara. U tom, gore sa Vina, zavikaše četnici:

 “Smije li koji izić na čistinu? Da se opucamo.”

 Evo mene prvog, velim, al’ ako promašiš onda ćeš izić ti meni.

“Zdogovoreno”, javi se četo.Ja se nisam čestito sabr'o on i opali. Promaši.

 “Ovo se ne pika, mrdo si se”, opet će četo a bogami sam stoj'o k'o kip.

Deder, četo, isponove- velim ja.Ma vidim ljudi da nije ni blizum da me trefi. Opet opali i opet maši.

E saćeš ti meni izić, al’ gledam usrale se čete svi do jednog. Poredali se iza Kalajine gračanke.Nijednom osim šubare ništa ne viri. Ma neće ti oni do sudnjeg dana izvirit, nego ti Ibro kontaj štogod pametnije. A onda se i dosjetim. Uzmem metak pa ga malko na zub zavrnem. Metnem u cijev, polahko nišanim, imam kad. Opalim, i šta mislite šta će se desit. Ma ljudi, k'o kad kosac kosi, (ovo Ibro naročito desnom rukom pravi polukrug) metak hop, hop…pa iza gračanke trefi četu. Upade četo k'o ljesa.

Odrasli šute, al’ vi djeca se smijete iako znate nastavak. Ko će postavit ono posljednje, tebi najdraže pitanje:

“A jesil’ ti tu Ibro bio, il’ su ti pričali.”

“Ma ljudi, ja ga ovim rukama mrtvog u Nazifin potok svuk'o.”

I dok Ibro pogledom smjera Nazifinom potoku, sad se i odrasli smiju skupa sa nama.

Mahluk

(Naš nekadašnji sugrađanin na privremenom radu u inostranstvu)


O Amir Terzic

Amir Terzić, rođen 15.07.1962. godine u Tešnju, od oca Ćazima i majke Hibe (rođene Krdžalić). Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Tešnju a studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu. Radni vijek je započeo u Pobjedi Tešanj gdje ga zatiče agresija pa je angažovan u odbrani grada i države, naizmjenice u Pobjedi i Armiji BiH. Augusta 1994. godine napušta Tešanj i otad živi i radi u Češkoj Republici. Oženjen je i ima jednu kćerku.

Komentariši