Šutnja

“Onome koji šuti nemoguće je oduzeti riječ.”

Stanisław Jerzy Lec

Dobar poznanik mi priča kako je napisao pismo – elektronskim putem lokalnom rukovodstvu političke stranke čiji je bio dugogodišnji funkcioner i javni funkcioner kao član te stranke. Napisao je to, kako je red, užem rukovodstvu kako bi potaknuo da se slabosti (koje je bar on kao takve vidio) otklone, poduzme neka akcija a ne kao kritički osvrt. Predložio je čak šta misli kao prvi korak da bi bilo potrebno i korisno. Nije tražio svoje pravo u tome što je u prošlosti obavljao važne dužnosti, nego je svoje pravo koristio kao, još uvijek, član jedne organizacije koja je važna za kreiranje lokalnog ambijenta a nema nikakve zvanične informacije o tome šta rukovodstvo njegove organizacije radi. Kao da se radi o tajnoj organizaciji a ne najjačoj lokalnoj političkoj stranci. Da bi saznao šta je rukovodstvo odlučilo o bilo čemu mora se nekoga nazvati i pitati da on interpretira. Ili da se to sazna od nekoga, onako usput, ali u povjerenju. Čudno i zbunjujuće, pomalo nevjerovatno, kao de se radi o totalitarnom a ne demokratskom društvenom uređenju.

No, da budem potpuno otvoren, nije to nešto što me posebno zateklo. Taj trend otuđivanja rukovodstva od članova organizacije, uspostavljanjem vlasništva nad organizacijom od strane rukovodstva nije novo na cijelom Balkanu. Umjesto da se služi organizaciji, razmjenjuju informacije unutar organizacije na transparentan i fer način, ostvari interakcija ideja, razmjena kritičkog mišljenja i uvedu stalna poboljšanja te se kreira jasan put kretanja u budućnosti, rukovodstvo se prepusti neposrednim tekućim aktivnostima i odlukama u hodu tako da ih svaki novi dan zatekne nespreman, u kašnjenju, bez rješenja i onda valja sve to “na vrat, na nos” skrpiti.

No mog je dobrog poznanika u ovom slučaju ipak nešto zateklo. Zatekla ga šutnja rukovodstva. Bez bilo kakve reakcije, bez odgovora. To je nešto što čovjek može pomisliti kao pokušaj dodira nedodirljivog, kao izraz ignorisanja od strane rukovodstva ili čak o šutnji zbog nemoći da se išta promijeni. Mislim, ako je pokretač jezika misao iz uma ili uvjerenje iz srca onda bi trebalo da je moj dobar poznanik razumio ćutanje jer kao šta svaka napisana riječ ima svoje posljedice tako je i svako ćutanje snažna poruka. Jer ćutanje nije praznina, ona je puna neočekivanih odgovora za onog ko je odgovor čekao ili još uvijek čeka.

Stoga se pitam šta bih radio da se meni to dogodilo? Šta bi neko s toliko godina iskustva u različitim organizacijama, u rukovodstvu i kao član, s toliko poznanika i prijatelja koji i danas sjede u rukovodstvu ili su članovi mogao uopće poduzeti? Dići ruke od svega – nije odgovorno jer se radi o nama. Napustiti organizaciju i prijeći u neku drugu – zar i tamo nisu slične slabosti? Okupljati članove iste organizacije koji slično misle o javnom poslu i dizati glas, vršiti pritisak, natjerati rukovodstvo da vrati organizaciju njenim članovima, da uspostavi fer i otvorenu komunikaciju u najboljem zajedničkom interesu i da napusti pojedinačne interese i funkcije kao primarne interese cijele organizacije – čini se da ima smisla. Treba samo naći pravi način kako se ne bi izgubilo previše energije na unutrašnje odnose bez poboljšanja i kretanja naprijed. I tako sam savjetovao svog dobrog poznanika: Ne odustaj, ne diži ruke, bori se i istraj u tome.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *