TESANJ.NET stranica grada
Izlaganje na promociji knjige Ahmeda Bosnića »Moj Tešanj«
(Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 9.7.2021. godine)
_______________________________________________________________________________
Osjećam dragost što se po drugi put, u jednom književnom poklonstvu, nalazim u ovom ljupkom gradiću, koji se prvi put pominje još davne 1461. godine, kako bih govorio o novoj knjizi tešanjskog Odiseja i mog uvaženog prijetalje Ahmeda Bosnića, s kojim novinarski i publicistički drugujem više od pola vijeka.
Kao što se Odisej u mitsko doba vratio svojoj rodnoj Itaki i svojoj Penelopi, tako se ovom divnom knjigom, ploveći između sna i jave, i nakon što je obišao svijet, ovog vrelog sutona i naš Ahmed stvarno vraća svome rodnom Tešnju, oživljavajući dane iz svog romantičnog i bezbrižnog djetinjstva. Pri tome nas lelujavo obdaruje nestvarno lijepim paralelama između pejzaža životne luke iz koje je isplovio i onih dalekih prostranstava do kojih je sve doplovio – od čarobnih i svetih, pa i usnulih gradova Sredozemlja i Orijenta, te mističnih tibetanskih lamaserija, kao i obala Istočnog kineskog mora, Polinezije i Mikronezije, i dalekih treptaja Amazonije, Anda i zagonetnih Uskršnjih ostrva…
* * *
Još je slavni mag Aristandar iz Telmesa govorio da su knjige sačinjene poput hramova Tebe i Memfisa, gdje se svijetla strana naizmjenično smjenjuje sa tamnijom, koju je uvijek treba gledati pod drugom svjetlošću. Tako je izvajana i ova knjiga, puna divnih storija koje se stapaju u jednu milozvučnu simfoniju zapisa, tako da čitalac i ne zna odakle da krene u zanosnu promenadu.
Da li iz ljupkih odaja Ahmedovog djetinjstva, iz kojih kao da i sada, uz umilni glas njegove majke, dopire i miris gurabija ili halve, dok u predvečerja trepere romantične svjetiljke…?
Da li od čarobne sehare, pred kojom je nekada kao omađijan stajao naš tešanjski Odisej, ili od sećije ispred koje je nekada sjedio i slušao ćaskanja starijih…?
Da li se skrasiti kod čudesne mistike prohujalih vremena koja je kod Ahmeda, još kao dječaka, budila znatiželju da se pred njim jednog dana otvore brojne kapije tajnih znanja ili nepoznatog materijalnog i duhovnog svijeta…?
Ili osluhivati proročanski glas Ahmedovog tetka Ibrahima-Ibre koji je, milujući ga, govorio: “Ahmiću moj…, ti ćeš meni biti pisac”, što je poprimilo prizvuk i ostvarenog predskazanja, kao što su poprimile i riječi stare Efendinice “da će, kad odraste, mnogo putovati svijetom i vidjeti mnoge zemlje i gradove”…?
Ahmed Bosnić, obraćanje na promociji…
Zaista, divna su Ahmedova prisjećanja, opisi i paralele. Dok, na primjer, čitate njegove opise glavne gradske kapije drevne Sane, Bab el Jemena, koja je “postala nježni most između stoljeća, otvorena knjiga prošlosti”, vama se može učiniti i kako gotovo svaka Ahmedova storija ne samo da otvara kapije spoznaje već postaje most i putopisnog povezivanja kako vijekova tako i hiljadugodišta. A u životu mnogih od tih dalekih krajeva on vidi i izvjesnu sličnost sa nekim običajima rodnog Tešnja. Kao što ga svaka živa i neovisna misao, koja prožima svijet duhovnosti, podsjeća i na kamenčić koji, bačen u mirno jezero, pravi mjehuriće na površini vode. Ili, dok opisuje svoje susretanje sa svicima u dalekim Andima, kada je na desetine hiljada njih svojim majušnim svjetlima prizivalo ženke, on se prisjećao i svitaca koji su obilježili njegovo tešanjsko djetinstvo, u kraju gdje se smatralo i da svici skrivaju božansku vatru.
On je ponosan i na to što se u njegovim Tabacima, kao i u ostalim tešanjskim mahalama, oduvijek njegovao kult čistoće i cvijeća, a tu je bio i dekor njegovih djetinjih igara i snova. Jer upravo u Tabacima je sanjao kako leti daleko, daleko, na leđima lastavice, da bi se mnogo decenija kasnije tog sna prisjećao na tajanstvenom otoku Rapa Nui, u bespuću Pacifika, daleko od njegovog rodnog Tešnja, ali i četiri hiljade kilometara daleko od najbližeg, čileanskog kopna…
Sa promocije: Slobodan Stajić, Husein Galijašević, Ahmed Bosnić, Fuad Ruvić i Amir Brka
Kako navodi, taj njegov davni let iznad Tabaka i Tešnja još traje. Jer zahvaljujući sretnom, gotovo bajkovitom djetinjstvu, pod “dojmom orijentalnih bajki” i “opojnih Šeherezadinih pripovijetki”, ta dječačka radoznalost prema neobičnim putovanjima i istraživanjima egzotičnih predjela zadržala se do danas, noseći neodoljivi, vječni zov. I nije prestala ni nakon što su se pred njim, u svoj krasoti, otvorile “zavjese nekog drugog vremena i drugačijeg svijeta” gdje čak i vazduh pleše, kao što je u njegovom kraju nekada lelujao plam iz petrolejki tokom noćnih molitvi i šapata.
Poput slapova, smjenjuju se u ovoj knjizi opisi iz djetinjstva i sa dalekih putovanja. A neki opisi iz rane mladosti gotovo su izvajani u kunderovskom stilu. Kao oni o ritualnom šišanju, o tešanjskoj Koštani, o harmonikašu Aširu, ili o dolasku autobusa koji je, izgleda, bio samo malo “moderniji” od onog iz filma “Ko to tamo peva”.
U završnim akordima knjige, u storiji “Zejneba”, slijedi i paralela između “mirisa djetinjstva” i nezaboravne kraljice Palmire, kao i storija o dobrim Tešnjacima, kojima je ova knjiga i posvećena, povezujući Tešanj sa Bagdadom, Damaskom, Basrom, Balbekom, Aleksandrijom, Petrom, Palmirom i mnogim drugim drevnim gradovima i svetilištima širom svijeta. Uzvišenija odanost i ljubav između plemenitog komšiluka i jednog novinarskog barda i vanserijskog putopisca, rođenog u Tešnju, nisu se mogla ni zamisliti.
* * *
Na kraju, osjećam neizmjernu zahvalnost što sam počašćen da govorim na predstavljanju 56. knjige mog uvaženog kolege Ahmeda Bosnića, u čemu ima i neke simbolike. Prije više od pola vijeka upoznali smo u najvećem hramu sarajevskog žurnalizma, Novinsko-izdavačkoj kući “Oslobođenje”, upravo kada je Ahmed, kao urednik “Svijeta”, objavio i prvu knjigu “Sve misterije svijeta”. Tada smo iskovali prijateljstvo koje traje do danas, a jedno vrijeme zajedno smo bili urednici i kultnog sarajevskog “Svijeta”, u njegovo najblistavije doba, čemu je uveliko doprinosio i Ahmed.
Dragi Ahmede, na kraju mi je preostalo da Tebi i svima koji ste učestvovali u vajanju ove knjige iskreno čestitam što ste i na ovaj način povezali Tešanj i svijet, a Tebi i što si igre i maštanja iz djetinjstva pretvorio i u zanosnu, predivnu igru svoga života, kojoj se dive bezbrojni čitaoci i poklonici knjige.
