Povjerenje je zaštitini omotač svakog tima

“Ko hoće – nađe način,
Ko neće – nađe izgovor.”

Pablo Picasso

Svaki tim treba da ima minimum pravila koja važe za sve članove tima baš kao što svaki član tima treba da zna svoju ulogu, ovlaštenja i odgovornosti. Postoje različiti timovi na raznim nivoima organizacije, između različitih područja, funkcija i nivoa. I svi bi trebali biti važni razumijevajući svoju svrhu postojanja, i poznavajući šta i kako rade. Rukovodni tim je posebno važan jer slika rada tog tima daje svjetlo (ili širi maglu, čak mrak) kroz cijelu organizaciju.

Uloge, odgovornosti i ovlaštenja su pretpostavka, a jasni ciljevi i jasna metrika ključni faktor pouzdanog upravljanja procesima, trendom performansi i osposobljavanja organizacije. Rukovodstvo ne može članovima organizacije, i uopće zainteresovanim stranama, davati obrazloženja zašto nešto ne može. Rukovodstvo je po definiciji odgovorno da nudi rješenja, mjere i nove rokove kako bi se slabosti otklanjale, problemi rješavali, pozitivan trend performansi nastavio ili vratio nazad, kako bi se ljudski resursi osposobljavali u kontinuitetu i otklanjale kočnice i prepreke za popunu pravih osoba na pravim mjestima. Objašnjavati nešto da se nije moglo ili ne može bez konkretne mjere, prijedloga akcije sa rokovima, je neodgovorno. To je raspršivanje magle unutar organizacije u kojoj članovi organizacije mogu da vide veoma malo i osjećaju se nemoćni jer ne vide ni smjer, ni zaostatak, ni napredak prihvatajući obrazloženja kao nužnost, kao stijenu koja se ne može ni razbiti, ni probiti ni zaobići.

Stoga su rukovodne vještine primarno važno a ne taktika. Prije svega onog ko je na čelu tima a onda i svih članova tima. Lojalnost bilo kome bez prethodnog je beznačajno. Ali međusobno povjerenje svih članova tima je zaštitni omotač tima. Povjerenje je vrijednost tima koja nema cijenu. Ne može se kupiti ali se može uništiti bez feninga. Povjerenje se gradi i potvrđuje u kontinuitetu. Nema taktike među članovima tima, nema nefer odnosa, nema skrivenih motiva i skrivenih aktivnosti, nema međusobne konkurencije niti nadmetanja u personalnom smislu. Svi napori i energija je usmjerena na izgradnju performansi, pozitivnog trenda, reafirmisanju ciljeva, unapređenju procesa, inoviranju alata koji se koriste te osposobljavanju svih članova tima i zamjenjivosti jer je organizacija na prvom mjestu a niko pojedinačno. Na nivou dnevnih aktivnosti se razvija kolegijalna komunikacija, problemi koji se pojave na putu se usvajaju i rješavaju interakcijom a ne posmatraju se sa strane i ne upire se prstom u druge kao krivce.

Tek tada je tim u stanju da ima vanjski fokus kroz razumijevanje konteksta i strateškog razmišljanja. Tek tada je u stanju da razvija kolegijalni odnos i bezrezervno prihvata kritičko kolegijalno mišljenje kao priliku za korekciju a ne kao situaciju u kojoj se brani jer drugačije kritičko mišljenje doživljava kao napad. Tek tada svaki član tima ima mir u sebi i niko ne osjeća nemir u diskusijama koje se vode radi analize pređenog puta i sagledavanja šta je na tom zajednički pređenom putu u nekom periodu (sedmica, mjesec, kvartal godina,…) bilo pozitivno, šta je bilo negativno, artikulisanja naučenih lekcija i definisanja mjera kako se ne bi ponavljalo na isti način ono što je bilo negativno u prošlosti. To je univerzalni radni okvir bilo da se radi o privrednoj organizaciji, javnoj administraciji ili političkoj stranci.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši