TESANJ.NET stranica grada
Dvije-tri ptice u parku, kroz tvoje okno vide se najbolje,
drugi mogu uočiti što i ti opažaš kad pogled ide nadolje
Tu je korito, ali rijeke nema, u mašti možeš da zaplivaš,
ribe su iščezle, tek žaba kreket, odavno nije ni sumalića,
ljubav prema gradiću suđenom sad na sjećanju zasnivaš
U petak odozgo posmatraš vrevu čudnih, neznanih bića,
uniformisanih iznutra, premda svi su u odijelima civila,
iz blještavih auta izlaze, dok tebe prožima osjećaj sivila
Ljudi ulicu utorkom preplave, korpu i ceker nose u ruci,
jedni prodaju, drugi kupuju, a svi su u istoj teškoj muci:
sve je jeftino onim što donose i skupo onim što odnose,
čuvaju obraz, a siromaštvo lomi i dostojanstva i ponose
Sablasno prazni su svi drugi dani u kasablijskoj sedmici,
ponekad nekakvi protrče, da prisustvuju važnoj sjednici
A ono što vazda je identično – crna je, pusta, gluha noć,
Demon likuje tada, oglašavajući vlastitu beskrajnu moć
