30 godina kasnije

Vrijeme uči čovjeka kako ne pripada svima i svakome.
Peter Drucker

30 godina poslije. Za ljudski život mnogo godina. Nije malo ni za jednu generaciju. Ko je bio dijete narastao je, ko je bio mlad sada je star a ko je bio star uglavnom nije više među nama. 30 godina prije nije niko znao šta će se događati narednih 30 godina. Hvala dragom Bogu pa ljudima nije dato znanje iz budućnosti. Bio bi to veliki teret. Ali ljudi imaju pamet i ne gledaju skrštenih ruku šta se dešava i šta se sprema. Tako je i tadašnja vlast u Tešnju, na čelu sa r. Muhamedom Članjkom (tada članom SDA, posthumno odlikovan Plaketom grada Tešnja) donijela odluku o proglašenju vanrednog stanja. Skupština opštine Tešanj, na prijedlog Izvršnog odbora, je proglasila vanredno stanje na području općine Tešanj te imenovala Krizni štab općine Tešanj, a na čelu je bio g-din Mirsad Ćeman, inače Predsjednik Izvršnog odbora. Općinsko vijeće Tešanj je četiri godina kasnije proglasilo 04. april općinskim praznikom – Dan otpora fašizmu. Iako ovom prazniku nije dat nikakav poseban pomen u specijalnoj emisiji TV Federacije Bosne i Hercegovine povodom 1.marta – Dana nezavisnosti BiH, pod nazivom Tešanjska priča, ne znači da ne postoji. Općinska vlast koja je bila sponzor Tešanjske priče ovih dana svečano obilježava upravo taj praznik.

Nije moguće u kratkoj kolumni opisati tadašnje stanje na području Tešnja, u bližem i širem okruženju. Pitanje je veliko može li se ono uopće opisati jer kako god da bi to bilo urađeno ostale bi neispisane slike, događaji i doživljaji, mnogo živih sudionika nema među nama. Ali pomenuti to u nekim općim naznakama je moguće. Koliko god tadašnja vlast bila na velikom iskušenju, pred velikim izazovima i ispitu, te koliko god se činilo da nema kapacitet i resurse za jedan organizovan i centralizovan pristup otporu, u isto vrijeme je tadašnja vlast bez dileme krenula u tom smjeru. Istovremeno, mnogi stanovnici nisu čekali na rješenja koja će napraviti vlast nego su i sami krenuli ka samoorganizovanju otpora. Njima su se pridružili i uključili oni koji su bili protjerani iz susjednih sredina. To se vremenom slilo u jednu snagu otpora koja je izdržala. U mnogim segmentima društva se to manifestovalo a posebno kod onih koji su vidjeli Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu a općinu Tešanj kao svoje mjesto prebivališta (trajno ili privremeno).

30 godina poslije općina Tešanj je manja – sa 223 km2 na 163 km2, sa 48.480 stanovnika na 43.063 stanovnika (2013. godine), izgubila svoj regionalni administrativni centar Doboj koji je bio blizu a dobila novi – Zenicu koja nije tako blizu, razvila neke infrastrukturne i društvene funkcije koje nije imala i transformisala se iz nerazvijene općine u red razvijenih ali još uvijek sa nizom otvorenih pitanja i prioriteta na kojima treba raditi. Ni sama vlast više nije ista, i vlast se transformisala, donekle. Umjesto skupštine opštine sada je općinsko vijeće, umjesto izvršnog odbora sada je općinski načelnik, umjesto šefova službi sada su pomoćnici načelnika. Na čelu lokalne uprave je i sada čovjek iz SDA. Reklo bi se da postoji kontinuitet ali to se samo tako čini. Što bi rekao Albert Ajnštajn: sve je relativno.

Pitam se šta smo naučili za 30 godina? Da li bi i danas bilo potrebno samoorganizovanje u vanrednim okolnostima? Jesmo li naučili važnost osposobljavanja institucija? Jesmo li shvatili značaj snage institucija, njihovih kompetencija, nepristrasnosti, javnog vodstva? Jesmo li razumjeli da stranačka zastava (partikularna, ma koliko važna bila) treba da stoji ispod instiucionalne (zajedničke)? Imamo li dilemu da personalnost mora služiti institucionalnom profilu i potrebi a nikako obrnuto? Jesmo li svjesni značaja uticaja javnih institucija na sinergiju društvenih odnosa a ne njihovu konkurentnost? Mislimo li šta su naši ključni prioriteti narednih 30 godina svejedno što ih možda mnogi od nas neće realizirati ili ih možda neće niko nikad realizirati? Ili sljedećih 10 godina? Ili sljedećih pet godina? Znamo li značaj dugoročne orjentacije, prioriteta i fokusa resursa na svaki dan budućeg života generacija na području općine Tešanj? Imamo li svijest o tome da su biseri na dnu okeana a nikako na površini koju svi vide?

A onda pomislim kako je lakše kada ništa od toga ne znaš i nisi odgovoran, niti ko informiše o tome niti ko traži savjet. Lakše je a možda nije bolje. Ali kada čovjek pokuša dati nešto od sebe na tom putu i spozna da to onima koji predstavljaju vodstvo nije potrebno onda više nije ni dužan. Ostaje ipak nada da rukovodstvo zna odgovore i da radi na tome.

Fuad Šišić
Raduša 544
7460 Tešanj

 

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *