Saradnja ljudi i mašina

Konkurencija nas čini bržim, saradnja nas čini boljima.
nn

Uobičajeno je govoriti o važnosti međusobne saradnje ljudi. O tome koliko je korisno imati fer odnose: porodične, komšijske, prijateljske, kolegijalne. I koliko je važno poštivati hijerarhijsku strukturu, poštivati nadređene i služiti u najboljem interesu organizacije i podređenima. Kontekst se stalno mijenja, način života se mijenja i nekako dolazi do ozbiljnih devijacija fer odnosa, poštivanje hijerarhije, služenja organizaciji i fer odnosa prema podređenima. A vrijeme u kome prolaze životi sadašnjih generacija uvode nove partnere s kojima bi trebalo intenzivno sarađivati: mašine.

U jednom periodu mašine su bile sredstva rada i služile su ljudima da olakšaju njihov rad, da urade instalisanom snagom ono što ljudi nisu mogli, da ubrzaju kretanje ljudi i roba. Stvari se mijenjaju. Sada su mašine osposobljene algoritmima, memorijama a sve više će biti i vještačkom inteligencijom tako da mogu mnogo brže od ljudi obrađivati podatke, zapamtiti velike količine podataka, pristupati raznim izvorima podataka, analizirati i podatke pretvarati u informacije, zaključivati i donositi odluke. Nova generacija robota će biti aktivni sudionik društveno-ekonomskih odnosa. Pomalo postoji opravdan strah ljudi u tome hoće li se dogoditi da ljudi naprave mašine koje će ih početi ubijati? Ili blaža verzija koja donosi strah da će roboti zamijeniti ljude?

Ali prije tih ekstremnih scenarija postoji veliki prostor za saradnju ljudi i mašina u najboljem interesu poslovanja i boljih društveno-ekonomskih odnosa. Sve organizacije (privatne i javne) danas koriste neke mašine koje imaju algoritme i memoriju te mogu ponuditi vrijedne baze podataka sa kreiranim gotovim izvještajima ili nuditi korisniku eksport tih baza podataka u korisničke aplikacije radi analize. Te mašine su najčešće razne vrste računara opremljene različitim softverima ali isto tako i proizvodna, ispitna te logistička oprema koja nudi velike mogućnosti saradnje čovjeka i mašine u cilju poboljšanja, unapređenja raznih procesa te kvaliteta proizvoda i usluge. Već sada se ta saradnja (ne temelju raznih istraživanja) ocjenjuje ne veoma niskom nivou. Nedostatak većeg stepena saradnje ne uzrokuje mašina nego čovjek.

Od početka implementacije informatičkih tehnologija se razvijala neka pogrešna percepcija da će računari zamijeniti ljude, smanjiti troškove poslovanja i dati nove mogućnosti. Ali to u stvarnosti nije tako. I hvala Bogu da nije tako. Ono što jeste leži u činjenici da je u nekim tačkama procesa smanjen broj izvršilaca a u drugim povećan, da je omogućeno ubrzanje toka informacija i dijeljenje istih podataka sa jednog izvora svima kojima su ti podaci bili potrebni. I to se uglavnom implementiralo. Drugi dio, analiza podataka koji dolaze iz svakodnevnih transakcija su rudnik korisnih informacija koji neko treba analizirati i pretvarati u korisna znanja, u akcije stalnih poboljšanja su uglavnom ostala tek potencijal. Tu treba da dođe do izražaja ljudska kreativnost, prosuđivanje, empatija, etika i sposobnost kompromisa. To zahtijeva novi način razmišljanja i usmjerenje da se stvari rade drugačije od onoga kako se to uvijek radilo.

Tek sa uvođenjem vještačke inteligencije se povećava nužnost da mašine i ljudi rade zajedno, uče jedni od drugih. A kada se to dogodi, povećaće se ukupna stopa učenja organizacije, što zauzvrat može učiniti organizaciju mnogo agilnijom i otpornijom. Naravno, čovjek je nezamjenljiv zbog svog posebnog dizajna. Osim što sam čovjek kao takav nosi rizik slobodne volje koja nepromišljenošću može napraviti svakakve teškoće sebi i drugima.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *