Etički umjesto etnički patriotizam

Društvo u kojem nema siromaštva je ono koje ima najplemenitija načela.

Platon

 

Imao sam priliku govoriti o stanju bh društva na javnoj tribini koju je organizovala mjesna zajednica Raduša, općina Tešanj. Tema o kojoj se može strukturalno mnogo pričati ali javna tribina zahtjeva neki rezime, ključne uticaje i poruku.

Prostor i vrijeme utiču na nasljeđe. Gdje je neko rođen, gdje živi i kako provede život ima uticaj kako će generacije koje dolazi živjeti na tom mjestu. Prostor Balkana, iako relativno mali prostor, ima burnu historiju. I posljednjih hiljadu godinu a vjerovatno i prije toga. Prelamali su se uticaji, interesi i borbe velikih sila iz različitih motiva kao što su oni koji su tu živjeli različito reagovali na te uticaje. I u tome nema ništa posebno neobično jer je individualna ljudska sloboda temeljna snaga u osnovi društvenih odnosa kao što je snaga vladara danas u snazi javnih institucija i raznih upravljačkih mehanizama koji omogućuju funkcionisanje države, ljudska prava i slobode, pravnu sigurnost građana i bezbjednosnu sigurnost. Nije uvijek bilo tako ali je uvijek postojala neka organizacija života, uređenje međusobnih odnosa kao što je često postojala neka nepravda u tim odnosima sve do nasilja i dominacije nad drugima. Ipak, dugi period života u Bosni i Hercegovini se ogledao u dubokoj tradiciji suživota svih etničkih grupa. Svako, ko je prije 1992. godine boravio ovdje bio je dirnut istorijski sraslim, tolerantnim društvom.

Ali Bosna i Hercegovina, članica Ujedinjenih naroda, poslije 1995. godine, sa ustavom koji kaže da se radi o državi koja ima svoj teritorijalni integritet i suverenitet, ima mnogo otvorenih pitanja koja ukazuju da sadašnje stanje bh društva nije pomireno ni sa prošlosti ni sa sa budućnosti. Uključenost međunarodne zajednice u sadašnje stanje bh društva je značajno. Taj neposredni uticaj u posljednjih 30 godina je imao svoj civilizacijski doprinos kontinuitetu postojanja Bosne i Hercegovine kao države, ali je imao i svoje duboke bolne posljedice. Neke od tih su:

1. Međunarodno prizananje Republike Bosne i Hercegovine kao ravnopravne članice Ujedinjenih naroda a kada je Republike Bosna i Hercegovina napadnuta uslijedio je embargo na naoružavanje (ili embargo na odbranu). Objašnjenje je bilo da već ima dovoljno naoružanja u regionu te da bi novo naoružanje doprinijelo eskalaciji sukoba i povećalo žrtve. Da, naoružanja je bilo dovoljno samo što je bilo u rukama rušitelja Repuublike Bosne i Hercegovine.
2. Srebrenica je proglašena zaštićenom zonom Ujedinjenih naroda. Armija Republike BiH je razoružana a zauzvrat je Republika Bosna i Hercegovina dobila garancije da će Ujedinjeni narodi svojim mehanizmima štititi sugurnost Srebrenice. Rezultat: Genocid u Srebrenici pred očima vojnika Ujedinjenih naroda (koji su istina tražili zračnu podršku ali je ona izostala).
3. Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine. Politike koje su srušile Republiku Bosnu i Hercegovinu, njenu unutrašnju strukturu, proizvele progon stanovništva, silovanja, logore, masovne zločine uključujući genocid nisu sankacionisane. Ostavljene su da ravnopravno sudjeluju na prerano organizovanom višestranačkim izborima i da odlučuju u novim institucijama Bosne i Hercegovine. OHR je ugrađen kao ključ u rukama međuanrodne zajednice da će se Bosna i Hercegovina razvijati kao slobodna, demokratska, pravna država koja će poštovati ljudska prava po evropskim konvencijama o ljudskim pravima. No kada je OHR prestao raditi svoj posao, rušiteljske politike su ponovo ustale na noge a OHR je samo izražavao žaljenje i prozivao domaće lidere.
4. Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini je odlučilo da je vrijeme na domaćim akterima da donose zakone. Jednostavno su se usaglasili sa jedinstvenom porukom političkim akterima u Bosni i Hercegovini: Dogovorite se! Poruka je bila logična. Bosna i Hercegovina kao i svaka država treba da ima i pokaže unutrašnji kapacitet za razvoj slobodne, demorrkatske, pravne države koja će poštovati ljudska prava po evropskim konvencijama o ljudskim pravima. Na žalost, to se nije dogodilo. Trajalo je godinama. Politički akteri su ovladali javnim institucijama na stranačkoj i etničkoj ravni, umjesto na državnoj i etičkoj ravni. Državni funkcioneri iz Beograda i Zagreba hodaju po dijelovima Bosne i Hercegovine kao kod svoje kuće. Tamo djeluju politički akteri koji slave ratne zločince, negiraju udružene zločinačke poduhvate i negiraju genocid. Nema kajanja za rušenje Republike Bosne i Hercegovine niti za strašne posljedice tog rušenja. Oni ne dopuštaju da se razviju nove politike koje bi afirmisale Bosnu i Hercegovinu. S takvima praviti dogovor, ili kako kažu kompromis, značio bi dalje urušavanje Bosne i Hercegovine. Zato bi OHR morao još uvijek ispunjavati svoju ulogu.
5. Godinama traje priča u Federaciji Bosne i Hercegovine o izbornom zakonu. Međunarodni medijatori u načelu traže da se poštuju evropske konvencije i pravila ali umjesto da ih prepišemo (ako nešto nedostaje u sadašnjem tekstu zakona), isti ti međunarodni medijatori za stolom kažu svima: budite hrabri i napravite kompromis. To je embargo na demokratiju. Jedna je stvar da postoje zakoni i domovi koji štite prava naroda i da su svi jednaki pred zakonom, a sasvim je druga stvar kada se traži da na izborima moraju Hrvati glasati za Hrvate a Bošnjaci za Bošnjake,  i slično.

Mnogo je više stvari koje je međunarodna zajednica uradila za Bosnu i Hercegovinu, no nabrojane imaju ključni dugoročni negativan uticaj na unutrašnje odnose. S druge strane, unutrašnje snage su pokazale:

1. Dezintegraciju međusobnih odnosa umjesto intergacije i sinergije (izgradnja povjerenja),
2. Ljubav prema vlasti umjesto žrtvu za domovinu (jačanje institucija),
3. Nedostatak kompetencija,
4. Međusobnu konkurentnost (do međusobne krađe) umjesto saradnje, te
5. Sklonost korupciji (krađi društvenog dobra).

Stoga bi sada bilo potrebno da unutrašnje snage ne idu u međusobne optužbe, uvrede i negiranja zbog borbe za vlast u izbornoj kampanji. Umjesto toga, trebalo bi biračima da ponude odgovore:

1. Kako afirmisati ospsobljavanje kadrova i društvenu etiku?
2. Kako vratiti nepristrasnost u donošenju odluka?
3. Kako vratiti povjerenje i sinergiju u međusobnim odnosima?
4. Kako definisati sopstvenu – „bh mapu puta“ kamo idemo i kako ćemo tamo stići?
5. Kako mjeriti napredak na tom putu i afirmisati odgovornost nosioca jvanih funkcija (umjesto populizma)?

To bi bio pravi nagovještaj promjene a nikako samo okupljanje protiv nekoga. Neka svako čuva svoj kulturni i vjerski identitet ali je isto tako potreban zajednički patriotski identitet. To nije međusobno suprostavljeno. Politika treba da uređuje društvene odnose i pravi sklad bez obzira na razlike a ne da razdvaja i pravi jaz. Za izbore 2022. godine se prijavila 91 politička stranka i 17 nezavisnih kandidata. Previše za ovako malo državu i društvo. Vrijeme je da stranačko članstvo traži od onih koji će se naći na listama etički umjesto etničkog patriotizma. A oni koji su iz raznih razloga izvan Bosne i Hercegovine da odvoje vrijeme i daju svoj doprinos prvo boravišnom prijavom a onda i glasanjem u oktobru.

 

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj