Biračka dilema

Što je veće znanje, veće su dileme.
Johann Wolfgang von Goethe

Više od polovine izborne kampanje u Bosni i Hercegovini je proteklo. Može se čuti šta ko govori, vidjeti šta ko radi i razumjeti ko čemu teži. Moglo bi se kazati da ima nešto zajedničko i mnogo toga drugačije, čak dijametralno drugačije. Ali ono što je zajednički cilj jeste očigledna borba primarno za vlast u Bosni i Hercegovini neovisno je li im ona na srcu ili nije. Način na koji to rade odaje razlike ali i velike sličnosti.

Na prvom nivou se jasno vidi: jedni su već u vlasti i žele tu ostati, neovisno vole li ili ne vole Bosnu i Hercegovinu a drugi koji su opozicija ili nisu nikako u parlamentima i vladama žele na njihovo mjesto doći. Prvi igraju na emocije, optužuju druge da su nesigurni, nedovoljno svoji, čak da su prijetnja, tvrde da su sve ranije probleme riješili, ponešto i obećavaju onako okvirno. Drugi, optužuju prve da su nikakvi i peviše svoji, da su za sve krivi i nizašta nisu zaslužni, da su korumpirani i sebični, ponešto obećavaju nejasno i idealistički. Na drugom nivou se može prepoznati da deklarativne probosanske politike očekuju da međunarodna zajednica (godinama nejasna i neidentifikovana adresa) natjera antibosanske politike na odsutajanje od ćoravog posla dok antibosanske stranke snažno podržane susjedima očekuju da se međunarodna zajednica odmakne od Bosne i Hercegovine i ostavi nas nama samima i njenim susjedima. Na trećem nivou bi trebali vidjeti kakvu će razliku ponuditi oni isti ako ostanu na vlasti ali i razliku između prvih i drugih, razliku u tome ako preuzmu vlast kako će rješiti ono što kritikuju. Ali te vidljivosti nema.

U tom razmišljanju kako nema ništa posebno kvalitetno novog (osim ekstremne borbe za vlast i inovativnih pristupa toj borbi) u izbornoj kampanji zateče me prijatelj porukom iz inostranstva. Piše da ima dilemu za koga da glasa i traži savjet. Odgovorim da nisam ja baš za dijeljenje savjeta. Dugo od mene niko nije tražio savjet, s tim u vezi, a i kako bi tražio kada i sam imam više pitanja nego odgovora. A neka od njih su:

1. Da li je politička stranka do sada jasno demonstrirala poštivanje Ustava i zakona?

2. Da li je politička stranka pokazala da joj je važniji interes javnih institucija od sopstvenog interesa?

3. Da li je politička stranka gradila jednake šanse za sve kroz institucionalno djelovanje ili samo za svoje članstvo, prijatelje, grupe ili one koji imaju veliki imetak?

4. Da li je politička stranka djelovala u interesu nezavisnog tužilaštva i sudstva u borbi protiv korupcije i lopovluka ili su njena saopćenja sudila tužilaštvu i sudstvu?

5. Da li je politička stranka osigurala slobodu djelovanja vjerskih zajednica i pomogla rad vjerskih institucija (vs ustavne pozicije) ili sama preuzima misiju vjerskih zajednica kroz svoje političko djelovanje?

Sva pitanja važe i za kandidate? Poredaj prvo stranke i saberi odgovore DA a zatim odgovore NE. A onda kandidate. Onda sortiraj niz tako da na vrh dođu oni sa njavećim brojem odgovara DA. I onda odluči. Ako slučajno ne bude dovoljan broj onih sa odgovorom DA, onda je ili do tebe ili do nas. Tada poslušaj svoje srce. Pa iako pogriješiš znaš da ćeš snositi posljedice zbog svoje greške. Posljedice imaju svoje uzroke. I uzroci su određenje ali ih ljudi biraju. Treba preuzeti sopstvenu odgovornost. Najgore je ostati po strani, neće samo od sebe – potrebna je uključenost. Na kraju krajeva, ne glasaš prvi puta i ako pogriješiš neće biti prvi puta. A neće ni Bosna zbog toga propasti, a ni Hercegovina – nadati se. Treba biti duboko svjestan da projekti podjele Bosne i Hercegovine od strane njenih susjeda s početka 90-tih prošlog stoljeća žive u punom kapacitetu. Nastoje to završiti političkim sredstvima. Bosanskohercegovački politički otpor mora biti jači. A mnogo je onih koji su otišli na Zapad. Previše. Nadati se da to potpuno razumiju oni koji su na listama. I da borba za vlast ne smije slabiti zajednički otpor.

Ja sam već odgovorio na postavljena pitanja i nisam zadovoljan sa rezultatom koji sam dobio. Pitam se: je li do mojih odgovora ili je do stvarnosti takva kakva jeste? Pogledam čestite ljude, ljude u koje imam povjerenje, kako stoje uz i iza onih koji po odgovorima na postavljena pitanja imaju slab rezultat i to me dodatno zbuni. Pitam se je li moguće da smo u prosjeku pojedinačno bolji nego svi zajedno? Ne znam, ali znam za koga ću glasati i molim Boga da moj glas ne bude odlučujući.