TESANJ.NET stranica grada
Rekla sam vam da ću pisati o njemu…
Počet ću od osnovnih informacija ko je on.
On je prije svega čovjek.
Iza sebe je ostavio suprugu koja je iznimna žena, četvoro djece, svi fakultetski obrazovani i dvoje predivne unučadi.
Bio je osnovač i direktor jedne od prvih poslijeratnih privatnih televizijskih kanala “Amna”. Početak Halidove televizije bila je velika vizija kojanje donosila vlastite emisije po uzoru na svjetske poznate, šteta što su to rijetki prepoznavali, ali naš čika Halid prije svega je bio veliki vizioner.
On je prvi u našem Tešnju, svojim vlastitim sredstvima, pokrenuo “Festival djeteta Tešanj”, koji je ispunio želje mnogih klinaca da ikad u svom životu uzmu mikrofon u ruke i zapjevaju, jer pjesma… To je ono što nas sve usrećuje i razgali dušu.
Po zanimanju je bio profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja, ali po profesiji koju je obnašao bio je:
čovjek koji je nesebično dijeli osmijeh, dobrotu, radost i vrijedne životne savjete jer ga je uvijek bilo milo slušati.
Đ.Balašević bi tačno ove stihove njemu mogao posvetiti:
“… Nikad u dilu s bagrom… Nikom u stranu… Nikome dužan…
Bio si, sve u svemu, dobrom čukom naoružan…
Šta da pričam, ja danas ne znam nikog ko ti je sličan…
Spremnog da, bez računa, tačno u podne razgrne slabe
I kao Geri Kuper sam izađe pred barabe…”
Znate šta još?!
Uvijek, ali baš uvijek je imao siće u džepu (1, 2, 5 KM) koju je davao djeci da kupe sebi “čokoladu”.
Njegova najstarija kćerka i ja smo zajedno izlazile navečer, kod nas je to bilo petkom. Obavezno u disco, a obje smo živjele prekoputa diska. Znali su nas na ulazu, ali pošto smo obje “kršne”, izuzetno “visoke” nisu nam vjerovali da imamo 16 godina da nas puste u disco. Zatim je ona nazvala svog ABU, koji je odmah došao, porazgovarao sa likovima na ulazu i oni su nas pustili u disco. Zamislite, čika Halid nas je uveo u disco. Idući put, idući petak, se to desilo opet, pa nas je moja Srebrenka uvela. Pošto je moja mama odgajala nas dvije sama, uz Maajku (moja nana) i borila se sama kroz život, čika Halid joj je dao nadimak “Terminator”, ali uvijek uz osmijeh ju je tako oslovljavao.
Ispričat ću vam i ovo:
Jednu noć, Amina i ja smo izašle prošetati. Ta noć je bila, ni više ni manje nego Valentinovo, a nas dvije smo po običaju bile bez dečka, obje, jer ipak smo mi imale izlaz do 22h. 😁😁
Šetajući tako, starim dijelom Tešnja, dakle po čaršiji, stalo nam je vozilo i iz vozila je dopro muški glas:”Mace, jeste za jedan izlazak?”
Nas dvije, naučene od Halida,Suade i Senke da to odmah otjeramo od sebe, okrenule smo se da što kulturnije otjeramo i ugledale čika Halida, koji nas je odveo u pizzeriju na kolač i toplu čokoladu, ali smo se morale vratiti brzo kući jer nam je isticalo vrijeme za izlazak. Zatim je on rekao:”De nazovi
Terinatora i ovako joj reci: Mama evo mene i Amine, sjedimo u Boss-u sa jednim starijim, finim gospodinom i ne znam kad ćemo kući.”
Uradila sam tako, a čim sam osjetila da je mama povisila ton i viknula:”Amra, nemoj se zaj…” rekla sam joj da sam sa čika Halidom i Aminom.
Nasmijala se i rekla to je samo njemu svojstveno tako nešto.
Uvijek, ama baš uvijek bio je pun života, volio je televiziju, radio i borio se lavovski, bez stranačke zaleđine. Živio je po svojim pravilima:
– Voli svoju porodicu i čuvaj je,
– Poštuj druge ne daj na sebe
– Nemoj nikoga povrijediti.
Izuzetan i poseban čovjek.
Koliko god pisala o njemu, ne mogu naći dovoljno lijepe riječi da ga opišem.
Danas u 16:30 bila mu je dženaza.
Od 16 h ljudi su na mezarje pristizali u manjim grupicama.
More ljudi prošlo je pored moje kuće da zajedno halale Halidu, da mu upute posljednji pozdrav…
Kroz prozor sam, slučajno, ugledala vozilo Medžlisa, a iza njega mlad, visok momak, crne kose u tamnom odijelu, dostojanstveno hodi.
Ide za vozilom tako smirenim korakom… Mladi gospodin…
Ide Halidov Harun da ga polako spusti u mezar, da mu halali, da mu tijelo vrati zemlji od koje je stvoreno, da se Halidova duša vine u nebesa sa najljepšom svjetlošću…
Danas je nebo Halida sačekalo suncem obasjano, raširilo mu ruke, jer nebo dobre voli…
Halida ćemo da se sjećamo, cijenimo i poštujemo za sve što je iza sebe ostavio, a njegova djeca će biti ponosna na njega, kao što su i dosad bili.
Ja ću imati tu sreću, kad god pogledam svoju Aminu, vidjet ću čika Halida i njegovu dobrotu u njenim očima, jer moja Amina ima Halidove oči, njegovu dobrotu, Suadino poštenje i držanje stare begovske porodice HUNDUR.
Čika Halide, neka vam je vječni rahmet, neka Vam Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, mnogo dobrog ste ostaviki u amanet.
“Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo…”
Izvor: Amra Vehab
