Naivna nezrelost

Naivnost je vjerovanje, da će drugi biti dobri prema tebi, samo zato što si ti dobar prema njima…

Mladost prestaje kad egoizam prestane; zrelost počinje kada počneš živjeti za druge.

nn

Uvaženi prof. Ivo Komšić, član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1993-1996, gradonačelnik Sarajeva 2013.-2017. godine, bh patriota koji je odbio poziv Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana 1991. godine da se pridruži projektu nasilnog formiranja Herceg-Bosne i stao na stranu odbrane Republike Bosne i Hercegovine, posljednjih mjeseci u svojim izjavama pokazuje nestrpljivost i neki strah od toga da neko Bošnjake i Hrvate razdvaja a Bošnjake odvaja od Evropske unije. Njegov posljednji intervju na TV Face, od 18.11.2022. godine je doveo i do neprimjerenih reakcija na društvenim mrežama prema g-dinu Komšiću, reakcijama koje su zanemarile sav njegov patriotizam i dosadašnji doprinos Bosni i Hercegovini. S druge strane, neki su zbog toka događaja oko formiranja vlasti nakon posljednjih izbora u svojim izjavama tvrdili da mnogi Bošnjaci danas misle isto što i 1992. godine, odnosno da su naivni i nezreli kao i tada kada su mislili da će prije 30 godina Radovan Karadžić i rukovodstvo SDS-a (sada presuđeni ratni zločinci) ukloniti samo čelne ljude SDA i imame, i mirna Bosna.

Na žalost, prošlo je više od 30 godina od početka stravičnih događaja rastakanja Republike Bosne i Hercegovine, međunarodno priznate države pod vodstvom SDS-a podržano paravojnim strukturama iz Srbije i antiustavnim strukturama formiranim u Republici Bosni i Hercegovini a da se Bosna i Hercegovina nije oporavila od posljedica. No stanje svijesti o čemu se tu radi možda i nije onakvo kakvo bi trebalo biti ali je daleko iznad onoga kakvo je bilo prije 30 godina. Tu nema nikakve sumnje. Veliki problem jeste da bh društvo nije našlo način da iznjedri društveni odgovor na posljedice i da revitalizira društvene institucije koje će biti okrenute ka dobrobiti Bosne i Hercegovine, njenih građana i naroda. Bošnjaci pokazuju naivnost i nezrelost u političkoj borbi ali ne zato što su manje obrazovani ili manje sposobni, nego zbog jednog nepovoljnog nasljeđa i viška međusobne konkurencije.

SDA a i g-din Bakir Izetbegović su dugo na vlasti, demokratija podrazumijeva da se različite stranke smjenjuju na vlasti (jer vlast je iskušenje, ona je zavodljiva, samoljubiva i ljudi se tom iskušenju teško odupiru te je dobro da dugo ne ostaju jedni te isti) i promjena bi trebala biti ležerna i logična a ne tragikomična. Ali nezrelost bh društva ne opravdava nikog i opravdava sve. Nije veliki problem što “Trojka” kao prvi korak napravi putovanje ka Mostaru “na noge” onoj politici koja je četiri godine blokirala uspostavu Vlade i Ustavnog suda Federacije BiH. Veliki problem jeste što njih trojica sjede naspram Dragana Čovića samo sa mobitelima u ruci. Bez ijednog papira ispred sebe. Jedan od čelnika “Trojke” je kritikovao Bakira Izetbegovića da je na pregovore o izbornom zakonu u Neumu došao bez ikakvog prijedloga, samo sa mobitelom. Ta kritika je bila opravdana ali zašto se ponaša isto čim je dobio priliku? To je fenomen naivne nezrelosti. Optimizam svih čelnika “Trojke” nakon tog sastanka sa Draganom Čovića, posljednjih godina nosiocem projekta destrukcije institucija Bosne i Hercegovine u čvrstom zagrljaju sa Miloradom Dodikom, je mnogo više od naivne nezrelosti. Iz pristojnosti to ovdje neću imenovati.

Zabrinutost prof. Ive Komšića je razumljiva. Argumentacija da se Izborni zakon koji je proglasio Visoki predstavnik Christian Schmidt koristi od strane nekih Bošnjaka da se Hrvatima zbog malobrojnosti ospori pravo konstitutivnog i ravnopravnog naroda nije. Njegova interpretacija pozitivnih strana Izbornog zakona se može razumjeti kao njegov optimizam i nada da će Dragan Čović i HDZ definitivno prestati sa opstrukcijama. Ali samo dan kasnije ga je Dragan Čović demantovao zajedničkim sastankom i izjavom sa Miloradom Dodikom. Pojedinačne frustracije (opravdane) i mogućnost da putem društvenih mreža i raznih portala iznese svoj stav bilo ko i bilo kakav ne mogu biti valjan argument. Kao što ni poraz Bakira Izetbegovića ne može biti valjan argument za ocjenu šta to hoće Bošnjaci. Ni pobjeda SDA ne može biti valjan argument. Kao što sporazum Bakira Izetbegovića (SDA) u pregovorima sa HDZ oko Mostara ne znače izdaju Bosne i Hercegovine. Razumljivo je da to nije najbolji sporazum, da treba praviti bolje i na tome treba stalno raditi. Pitanje je ko će to raditi i ko će to sa strane podržati? Ali zabrinjavajuće jeste činjenica da je čak i prof. Ivo Komšić preuzeo riječnik koji koriste etno-nacionalne vođe kako ih je on često nazivao.

Uz to, činjenica da su oko nekog političkog lidera ljudi koji idu u džamiju smetnja da ta politička stranka može graditi građansko društvo nije valjan argument. Kada bi ti isti ljudi praktikovali vjerske propise u svakodnevnim aktivnostima mi bismo imali poželjnu vlast gdje se ti ljudi nalaze, bez korupcije i nepotizma, sve ljude iste pred zakonom i pred onima koji su u vlasti, imali bismo red – a to je valjda građanska država. Na žalost, oni to ne praktikuju. A prema mojoj slobodnoj procjeni, broj uvjerenih bh patriota se smanjuje i to je ozbiljan problem za Bosnu i Hercegovinu.