“Želi ljudima ono što želiš i sebi.”
Muhamed a.s.
Ljudi su različiti. U jednom trenutku na jedan način, nakon nekog vremena na drugi. Svako ponaosob se kroz vrijeme mijenja. Fizički izgled se mijenja, bez ljudske volje, jer stari. Njegovo iskustvo se taloži. Na to iskustvo čovjek ima uticaj ali utiču i drugi, kao i ukupan kontekst života uključujući nasljeđe. Prethodno obuhvata sve ljude. A ono što čovjek može sam sa sobom uraditi, sa svojim osobnim uvjerenjima i vrijednostima ostaje njemu u amanet, njegovoj misli i razmišljanju, njegovoj individualnoj potrazi za smislom života. Da li će taj neki sopstveni set vrijednosti i uvjerenja vremenom ostati isti ili će se mijenjati ovisi o njegovom osobnom pristupu životu. Iskustvo života je poučno. Čovjeku je dovoljno da se oslobodi pristrasnosti i ima velike šanse da svoj set osobnih vrijednosti unaprijedi, podigne na viši standard, na jedan nivo nesebičnosti i etičnog ponašanja prema drugima.
Čovjek malo zna o svom dizajnu a ono što je nauka do sada otkrila je fascinantno. Toliko je fabrika u čovjeku koje besprijekorno funkcionišu godinama, kod velike većine ljudi, po početnim postavkama i neviđenim dizajnerskim sposobnostima. To ukazuje da čovjek treba biti obazriv prema samom sebi, da prema tom iznimnom dizajnu bude pažljiv i odgovoran, i da na njemu bude zahvalan. Nije za to platio ništa, besplatno sve to koristi i podrazumijeva, često bez zastajanja i postavljanja pitanja samom sebi: zašto je to sve tako? Zašto baš čovjek ima sve to i uz sve to slobodnu volju? Na temelju te slobodne volje čovjek može koristiti samo logičko-analitičku sposobnost uma na temelju onog što čuje i vidi ili drugim receptorima akceptira. I često to čovjek tako i radi. To je nesumnjivo potrebno i to treba koristiti. Tu sposobnost mišljenja, razmišljanja, povezivanja različitih podataka i informacija, zaključivanja treba staviti u punu funkciju. Ne treba pustiti drugima da misle umjesto sebe. Ali da li je to dovoljno?
Logika može odvesti od tačke A do tačke B u životu na Zemlji. A duša? Ona nije od zemlje stvorena, ona nije od ilovače, niti od kapi tekućine u kasnijoj reprodukciji. Nju nije moguće samo logikom smiriti. Sada nauka tvrdi da srce misli, uči mudrosti, i sadrži neurološke centre koji čuvaju podatke. Srce nije samo pumpa koja održava protok krvi u ljudskim venama. Ako se čovjek prepusti samo logici može naći mnogo puta opravdanje za sebe u tome što radi krive stvari. Ili radi dobre stvari krivim srestvima. Srce mu pomaže da radi prave stvari ispravnim sredstvima. Tek tada njegova duša dobiva smiraj. Stvoritelj i Gospodar ljudi je valjda zbog takvog ljudskog dizajna i Svoje milosti prema ljudima, slao tokom hiljade godina ljudske civilizacije Objavu, Uputu i poslanike kao primjere dobre prakse, kako bi čovjek imao izvorno uputstvo za svoju upotrebu, dostavljeno od strane Dizajnera. Ali u isto vrijeme, čovjek ima slobodnu volju, može a ne mora tu Uputu prihvatiti i slijediti. Valjda je u tome test: pa ko hoće neka vjeruje a ko neće ne mora.
No važno je tretirati ljude onakvim kakvim bi oni trebali biti a ne onakvim kakvi oni jesu. A ljudi bi mogli imati čisto srce jer su čista srca rođeni. To šta se dešava tokom života je iskušenje, test koji svako mora proći. Devijacije su logične, ljudske, nema bezgriješnih. Ali nema povratka nikom nazad. Život se može razumjeti unazad ali se živi unaprijed i nezaustavljivo ide ka smrti. Ništa od onog što je bilo ko učinio se ne može izmijeniti. Ma koliko bilo pogrešno, ma koliko bilo neljudsko, ma koliko bilo bolno. Sve što se može je da to bude naučena lekcija. Vjera u Boga, Jednog, Stvoritelja čovjeka, Zemlje i nebesa, i onoga što je između toga i u tome, valjda bi trebala oplemeniti čovjeka, oplemeniti njegovo ljudsko srce i dušu učiniti smirenom. Jedini uslov je da se čovjek iskreno pokaje. Bez tog pokajanja nema ni samokritičnog pogleda unazad, pogleda iz cipela drugih u sebe, inventure nad sobom od jučer kako bi sutra bio bolji.j