Ovo što počinje ovdje, mijenja svijet

“
Ovo što počinje ovdje, mijenja svijet.”

Moto američkog univerziteta “Texas”

Rado sam u kontaktu sa mladim osobama koje se javljaju (bilo da su ovdje, u Bosni i Hercegovini, ili u inostranstvu) kako bi razmjenili mišljenja, razgovarali, tražili način. Jedan od njih je Dr. Amir Žilić, dipl.ing.elektronike, koji je prije nekoliko godina, tražeći priliku da svoje znanje i talenat stavi u funkciju razvoja, javio se na jedan poziv u Austriji i dobio tu priliku. Godinama radi na različitim simulacijama novih rješenja, platformi – uglavnom u automobilskoj industriji. Kada dolazi u Tešanj javi se i prijateljski razgovaramo. Prije nekoliko dana sam dobio njegov govor koji je pripremio za svoje obraćanje na Dimplomatskoj akademiji u Beču, koja se održava u oktobru u vezi sa Bosnom i Hercegovinom. Poslije će se nešto slično organizovati i u Grazu. Meni je to pismo bilo povod za ovu kolumnu. Pa sam odlučio (uz Amirovo dopuštenje) da ga ovako objavim:

Ovaj govor želim početi sa motom američkog univerziteta Texas: “Ovo što počinje ovdje, mijenja svijet”. Zvuči na prvu utopijski! Danas u Austriji, prije svega u Beču i Grazu ima nekoliko hiljada studenata (cca. 5000) porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Prema sociološkim istraživanjima prosječan čovjek tokom svog životnog vijeka upozna do 6000 ljudi. Kada bi svako od njih promijenio živote bar 10 ljudi, pa tih 10 drugih 10, u tri generacije promijenio bi se život 5 milijuna ljudi. Grubom procjenom to je pola današnje populacije Austrije ili cijele Bosne i Hercegovine, zajedno sa našom dijasporom/emigracijom u čitavom svijetu, od Australije do Amerike. Promjena može biti u različitim sferama ili aspektima života, kulturološka, etička, religijska. Međutim, ono što je utkano u sve u ove sfere jeste obrazovanje, nauka i tehnologijia.

Mladi ne smiju ponavljati greške svojih predaka, koji su zablude plaćali siromaštvom, trovanjem duha i položajem perifernog europskog naroda. Lijepo je rečeno Amerikanci uče na Harvardu, a mi nažalost ne učimo ni na vlastitim greškama. Emigranti nisu neskloni započeti ispočetka. Oni su po definiciji spremni preuzeti rizik. Jer nacija iseljenika je nacija intelektualaca, poduzetnika i naučnika. Ako analiziramo prethodnu rečenicu, mi znamo početi ispočetka, jer se historija mnogo puta poigrala s

našim narodom. Znamo preuzeti i rizik, ali ne znamo, ne želimo ili nećemo da budemo intelektualci, naučnici, poduzetnici. Savremeni život nam ne ostavlja mnogo vremena za razmišljanje. Svakodnevno čujemo floskule tipa: “Sutra ću misliti o tome”. Uvijek je sutra dobro misliti o tome, ali danas to uradimo. Veliki pisac našeg naroda Alija Isaković je rekao: “Ovdje smo nerazdvojni u onom što jesmo, bilo svojom voljom, bilo historijskom neminovnošću koja je pala u dio ovoj generaciji”. Ova generacija treba povesti ovaj proces, o promijeni naše svijesti, o intelektualnoj, poduzetničkoj i naučnoj afirmaciji.

Uloga ove generacije ne smije i ne treba biti da pratimo ostale, nego da ih vodimo. Trebamo se držati srednjeg puta, biti umjerena nacija, što ne znači biti prosječni, nego ne ići u krajnosti. Obrazovanje, nauka i tehnologija sigurno nisu te krajnosti. Zbog toga Bosansko Akademsko Drustvo u Austriji koje radi na afirmaciji našeg identiteta i priznanja kao nacionalne manjine, što bi samo po sebi bilo veliki uspjeh, želi da radi i na svijesti naše populacije.

Tu se poseban akcenat stavlja na mladu populaciju (studente i mlade akademske građane). Najtalentovanija djeca, stručno obrazovani kadrovi porijeklom iz Bosne i Hercegovine nažalost nisu dovoljno umreženi u Austriji. Zbog toga intencija Akademskog društva je da promijeni tu pojavu, te da u budućnosti realizuje projekat STEM Akademije, gdje je fokus na tehnickim i prirodno-matematickim naukama. Akademija bi imala zadaću interdisciplinarno povezivanje kreativnih studenata, a krajnji rezultat jeste da se mladi animiraju i afirmišu da stvaraju start-up kompanije. Time želimo promijeniti percepciju o našoj naciji, te maksimizirati intelektualni potencijal naših studenata. Prema neoficijelnim podacima rezultati i uspjesi naših studenata na austrijskim univerzitetima su iznad prosječni. Velika šteta bi bila te kapacitete ne kapitalizirati i ne usmjeriti u pravom smjeru.

I za kraj želim naglasiti da ovime biramo ideju, a ne ideologiju. Ovime se odlučujemo za budućnost, a ne za prošlost. Ovime stvaramo pobjednike, a ne luzere. Ovime određujemo nešto neobično, a ne nešto svakodnevno. Ovime razvijamo društvo, a ne politički subjekt. Ako se vratimo na sami početak ovog obraćanja, ovime mijenjamo ljude, samim time stvaramo jednu novu paradigmu o našoj naciji. Ali ono što je još važnije razvijamo Austriju i doprinosimo razvoju njenog društva. Te u konačnici i tako zauvijek i sigurno vežemo Bosnu i Hercegovinu sa zapadom, mjesto svog porijekla sa mjestima svog života.