Tešanj 1972. godine

Fotografija koju gledamo je iz 1971. godine i njen glavni motiv nije crkva, mada se tako čini, nego tri osobe koje poziraju u podnožju velike stijene, preko puta crkve.

Lijevo stoji momak u bijeloj majici dugih rukava, crnom šorcu i bijelim patikama, a desno su dvije djevojke u bijelim haljinama, dužine do ispod koljena. Srednja djevojka sjedi na stijeni i drži ruke u krilu. Obzirom da je ljeto i da su lijepo obučeni očito su namjenski došli na to mjesto da naprave foto uspomenu.

Fotograf je očito svjestan značaja tog mjesta i nastojao je pored njih troje obuhvatiti što više.

U čemu je itekako uspio.

Kada bi se danas napravila fotka sa istog mjesta, i stavila pored ove, komotno bi mogla biti suvenir razglednica ‘Tešanj nekad i sad’!

Na fotki je rimokatolička crkva Svetog Petra i Pavla u Tešnju, koju je projektovao čuveni Josip Vancaš, projektant sarajevske Katedrale i mnoštva sakralnih i svjetovnih objekata širom BiH. Crkva svetog Petra i Pavla koju gledamo na fotki, 2016.g. je proglašena nacionalnim spomenikom BiH!⛪

Njena izgradnja je dovršena 1910. g., u predvečerje Velikog rata, koji je nakon samo par decenija prozvan Prvi svjetski rat.😔

Djeci koja su ljeti ‘visila’ pored rijeke i pored crkve, uvijek je bilo veliko pitanje zašto služi ono veliko oko iznad ulaznih vrata crkve?👁️

Do danas su naravno saznali da to oko simbolizira da je Bog svevideći i sveposmatrajući.

Ali u ondašnjem dječijem svijetu naravno da je dominirala nelagoda i strah, posebno uveče, jer rasvjete nije bilo ni u primisli.😂

Uočljivo je da je fotografija u boji, što je za ono doba bila prava rijetkost. Zahvaljujući ondašnjem pametnom fotografu imamo odličnu ilustraciju stanja tog dijela grada prije urbanizacije i kreiranja novog ulaza u Tešanj. Naime već početkom 1970-tih, znači godinu ili dvije nakon snimanja fotke, došla je mehanizacija i porušila stijenu gdje su se djeca slikala. Put je proširen i asfaltiran te pretvoren u savremenu saobraćajnicu. Izgradnjom tog novog ulaza u grad, dotadašnji ulaz kroz današnju Avdipašinu ulicu (Ciganluk) je izgubio značaj i služi samo za ‘lokalce’, a i to uz poteškoće. 🤷

Starije Tešnjake će ova fotka podsjetiti i na kupanje u rječici Tešanjci, upravo na ovom mjestu.🏊 Oni hrabriji su skakali sa rubova stijena u ne tako duboko korito, ljeti maksimalne dubine samo metar ili dva.🙄

Najdublji dio rječnog korita ljeti nije mogao imati više od 2 metra dubine. Trebalo se dobro potruditi da baš tu uskočiš.🙏

U pripremi izgradnje puta velika stijena sa fotke i rubovi Gradine su minirani i kasnije odvezeni. Medjutim, djeca su se prije i tokom odvoza materijala sedmicama igrala u rječnom koritu, pentrajući se i silazeći sa tih velikih stjenčuga, promjera nekoliko metara.🙄

Kada pomislim na današnji stepen zaštite i nadzora nad djecom, tadašnja djeca su svi redom bili Tarzani, da ne kažem Supermeni. 😀

Tokom 1977. g. nakon velike poplave, korito rječice Tešanjke je i na ovom dijelu uredjeno i betonirano. Nije više bilo ‘vjerova’ gdje se voda mogla zadržavati, a i ‘Kazanac’ je betoniran.

U novom betonskom koritu naravno nisu mogle opstati ni ribe, ni opasne zmije bjelouške😊, a ni omiljeni vilini konjici, koji su djecu uvijek podsjećali na one stare avione sa četiri krila…

Bio je to simbolički kraj djetinjstva jedne generacije. 🍒

O Midhat Brki?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *