TESANJ.NET stranica grada
Ne moramo se uvijek slagati jedni s drugim,
ali je nezamjenjivo važno da naučimo poštovati jedni druge.
Redakcija jednog lokalnog portala je ovih dana kratko objavila svoje viđenje aktuelne političke situacije u Tešnju kroz prizmu formiranja nove političke stranke. Između ostalog, javnosti je na kraju tog teksta saopćeno sljedeće: Ono što je cjelokupnu javnost Tešnja iznenadilo je zbunjenost, neslanaženje i inertnost aktuelnog rukovodstva SDA Tešanj, s jedne strane, kao i slab kadrovski i svaki drugi potencijal nove stranke NAPRIJED u Tešnju. U narednom periodu će se konačno znati i na koju će stranu Fuad Šišić, nekadašnji predsjednik SDA Tešanj i višegodišnji načelnik Općine Tešanj.
Na žalost, dezintegracija odnosa nije poželjna i ona sama po sebi troši značajan procenat energije i resursa na međusobne odnose, umjesto na kreiranje dodatnih vrijednosti. No, kako stara poslovica kaže, dok je svijeta i vijeka biće i nepoželjnih događaja i društvenih procesa. Oni su kao takvi iskušenje i izazov za organizaciju, zajednicu i društvo. Iznosim svoja razmišljanja javno, kontinuirano i konzistentno, putem kolumnih skoro 14 godina. O svemu sam već pisao, ponekada se počinjem ponavljati pa osjećam da to nije potrebno. Ipak okolnosti u kojima živimo su takve da većina misli kratkoročno i površno, pritisnuti ili prepušteni nekim svakodnevnim aktivnostima, borbi za život, (u)trci ili čak besposlicama, tako da malo čitaju i brzo zaboravljaju. Stoga se iznova kratko osvrćem.
Demokratija živi od fer diskusije da bi se pronašao najbolji put. Ako nema te diskusije u demokratskoj stranci, kako će takva stranka biti demokratska? Ili kako će uopće ispunjavati svrhu svoga postojanja? Ili kako će takva stranka uticati na izgradnju demokratskih institucija vlasti? Pogrešnost puta se treba preispitivati zbog svoje eventualne pogrešnosti mnogo prije samog rezultata. Sam rezultat može biti povod za preispitivanje pristupa, ali bih rekao da je to krajnja tačka. A sam rezultat ne bi trebao biti povod za međusobne napade, za optužbe, za upiranje prstom u drugog. Čak ni nepoželjne posljedice kao što su odlasci i formiranje novih stranaka. Ali već su nastale pogrešne prakse. Ne samo da je loš rezultat povod za međusobne optužbe, eliminaciju i dezintegraciju nego je to čak i sam redovni proces izbora novog rukovodstva. Višak ambicija onih koji čuvaju „stečene“ funkcije i način na koji to rade, kao i način na koji neko drugi želi tog ukloniti, zamijeniti, smijeniti ili jednostavno učiniti „zamjenjivim“ nema uporište u etici, primjerima dobrih praksi niti fer kolegijalnim i uopće poželjnim međuljudskim odnosima. Na žalost, većina sudionika to posmatra površno, čak suštinski nezainteresovano ili sebično, nastavljajući sudjelovanje na isti način. Slijediti ideje i etičke principe je mnogo zahtjevnije i teže nego slijediti lidere.
Osobno sam „poražen“ prije nekoliko godina od lokalnog rukovodstva SDA u kome su sjedili ljudi kojima sam ja prijatelj. Tu su neki moji neposredni saradnici (na koje sam bio ponosan) iz nekog perioda u prošlosti. To su osobe prema kojima imam izraženu empatiju. S nekima se u mnogim mišljenjima nisam slagao, nisam podržavao neke postupke, nisam krio da ne podržavam način na koje su radili neke javne poslove, savjetovao sam ih kada nisu savjet tražili. Prije dvije godine sam prihvatio da sam „izgubio“. Nije lahko izgubiti od onih kojima si prijatelj, od onih s kojima si sarađivao neposredno, koje si predlagao i podržavao, a onda shvatiš da im to nema nikakvog značenja. Važno je samo to koliko tvoja aktuelna uloga, funkcija, glas u nekom organu može uticati na njihove pozicije. A ja sam se samovoljno odrekao te uloge. Teško je to prihvatiti, ali je korisno.
Teže od toga je samo sam sebe pobijediti. Nekako su me te drage osobe dovele do te tačke, do tačke u kojoj čovjek ostane sam sa sobom. I sa svojim Gospodarom. Tada sam kazao sebi, ne oni nisu loše osobe. Ja to znam iz nekog drugog perioda. Znam i koliko su dobrih odluka donijeli, i dobrih stvari uradili. To što sada nisu dovoljno jaki da se odupru iskušenju funkcije, uticaja, ovlaštenja pa urade neke loše stvari ili zaborave koliko je važno da se poštujemo kao nekadašnje kolege i saradnici, to će proći. Čim prođu funkcije. Ostaće ljudi. I u našim odnosima sam dao prednost ljudima a ne funkcijama.
Nisam se pokajao. Miran sam u sebi. Znam da sam pokušavao što sam znao i mogao, često samo u jednosmjernoj komunikaciji s moje strane, da se uzroci koje vode lošim posljedicama ranije otklone. Ali to nije bilo dovoljno i nije pomoglo. Šta se tu može. Kada posljedice nastanu, onda kako kaže jedan moj prijatelj: Ko zna zašto je to dobro?! Mi prihvatamo ono što se dogodilo, kada se dogodi, kao neminovno. Za mene su sve te drage osobe danas eto u „SDA“ i u „NAPRIJED“, u dvije stranke. Naravno, ima ih i u drugim strankama ili nisu uopće politički aktivni. Ako razuma imamo, naučimo iz toga nešto, i idemo naprijed, demokratski i akcijski. Ne na isti način, nego drugačije ako očekujemo bolju saradnju, korisnije odnose u javnim poslovima i veću sinergiju. Teže je slijediti, posebno u javnim poslovima, ideale pravde i nesebičnosti nego li lidere ili stranku koji sami sebe u tome poraze.
A ko zna gdje će ko sutra biti?
