TESANJ.NET stranica grada
I Amazon gori, transnacionalna ala raščišćava teren,
neosvojenih predjela više nema, planeta će uskoro
biti oguljena kao naranča, svaki kutak dostupan je
satelitu i krstarećoj raketi, izbezumljeni su i posljednji
urođenici, istjerani su kao mravi iz mravinjaka, poput
Jevreja iz Svete Zemlje, kao iz Palestine Palestinci,
tragikomični su arheolozi, i hodočasnici, i pustolovi,
piramide su pronađene i u Bosni, tu je i Gospa davno
snimljena, zna se čak, pouzdano i egzaktno, i količina
piksela u njezinoj aureoli, i ruku koja ovo bilježi tajnē
će službe zadokumentovati, čip ti je skriven u olovci,
u zubnoj je plombi, ili u okviru tvojih naočala, kad se
javiš tetki koja će ujutro na operaciju, oni te pažljivo
slušaju i smjesta vrše biopsiju, laseri kazuju da je
stanje beznadno, stoga arhiviraju njezin cjeloživotni
dosje, ona će za mjesec umrijeti, u strojeve su uneseni
i svi podaci o tebi, računala svjetlucaju, algoritmi
povezuju postupke i riječi koje si izgovorio, potom
nepogrešivo ocrtavaju ono što ti i ne slutiš: kako ćeš
reagirati na projekciju koja će se neminovno ostvariti,
preventiva će biti pravovremena i neumoljiva, razloge
navodno božanske oni prisvajaju, te lažu o ciljevima
tobože uzvišenim, o svjetovima boljim, o predjelima
rajskim, tornjeve podižu ka nebesima, a netremice
nas motre iz svemira, raseljavaju milione kao bizone,
industrijskom je revolucijom usavršena i tehnologija
istrebljenja, a sada je ona suptilna, do sofisticiranih
je metoda dovedena, i Adolf Hitler se vratio, osnažen
je višestruko i na svaki otpor imun, nisu ti dostatna
ni Baumanova tumačenja…
Ali ko su, zapravo, oni…? Misteriozni urotnici, što
od postanja svijeta traju, možda templari, ili ismailiti,
masoni, porodica Rothschild, iluminati, povezani su
sa nezemaljskom inteligencijom, sajborzi koji s nama
inkognito žive, piju iz naše čaše i rađaju našu djecu…?
Štogod da jesu, postoji tajna koja im nije dostupna,
a nad njome ti si nadnesen i o njoj zboriš jezikom što
ga nikakvi hardveri niti softveri ne mogu dešifrirati,
niti jedan tehnički um ne uspijeva njega savladati,
jezik u koji i svi oni staju, u tu pjesmu pred kojom
su bespomoćni, u arkadiju kojom se suvereno krećeš,
to kraljevstvo nevinije od svih što ih povijest svijeta
znade, u njemu još si pastir s frulom, najveću svetost
slaviš o sebi samome pjevajući, jedinu pojavu koja
u jedinome svijetu istinski postoji, počelo i razlog
njegov, usred simulakruma što ni spomena vrijedio
ne bi da tebe u njemu nije, neponovljivo živoga,
sa smrtnošću svojom. I kamo, onda, da se zaputiš,
kad utočišta, izvan samoga sebe, nikakvog nemaš…?
