TESANJ.NET stranica grada
Za Idu
Oslobađah se decenijama, trudno, mukotrpno,
ali sad znam da, u stvari, ništa važnije i nisam
poduzimao u tom mrskom, nesnosnom životu,
koji protiče u neprestanom uzmicanju i bijegu
Od Nacije, Religije i Patrije, od svih prijatelja
milih što rođendane su veseli slavili, a žudjeli
krah, i čas moj smrtni priželjkivali kad bijahu
načisto da se i od njih nepovratno distanciram
Oslobađao sam se od sveprisutnih neprijatelja
koji na slom moj spletkama su opako smjerali,
mrazem bijele jeze zloba se njihova zakrivala,
kezila su se pred zoru lica speciesa bratoubica
I umrlih sam se vazda klonio, prepun strepnje
da prisnošću me svojom, neugaslom i bolnom,
u mrtvoga, a naoko živog stvora ne preobraze,
ufao sam se, naivan, i pogrebne izbjeći poraze
Premišljah u toj groznici i kako da se izbavim
od tereta što ga kao prokletstvo nosim vječito,
no je li moguće iz sebe samog da se pobjegne,
i kako da, pri tome, i Vraga i Boga izbjegnem,
pa da se, mimo sumornih obzorja Raja i Pakla,
do blagoslovljenih predjela svjetlosti uzvinem,
gdje nerođeni obitavaju u svojstvenoj svetosti,
a klatio sam se na rubu posvemašnjeg debakla
Zazirući i od nje, vapio sam umaknuti i ljubavi
tvojoj, no sirota duša najzad je spoznala da me
u grču čežnje za slobodom udes stvorio robom,
ali, i lasta u pleneru zaleprša kada sam s tobom
