U Boga vjerujemo, svi drugi moraju donijeti podatke.
Wiliam Edwards Deming
Važnost podataka u donošenju odluka je iznimna. Podaci dolaze iz prošlosti, iz tragova o onome što se već dogodilo. Sada se može komotno istaći da već godinama postoji elektronska podrška u svim sferama života, u svim oblicima organizacije, koja omogućava korištenje svega što je proteklo na drugačiji način nego što je ikada prije bilo moguće u historiji koju današnja civilizacija pamti. Baze podataka su zlatni rudnik za iskopavanje pouzdanih i korisnih informacija. S tim što je danas ta vrsta „rudarenja“ postala vrlo brza i efikasna zahvaljujući namjenskim softverskim aplikacijama koje obavljaju taj posao. Otišlo se i korak dalje, softver nudi ne samo informacije nego i znanje na temelju provedenih pretraga, kao što nudi predviđanje trendova u budućnosti na temelju prošlosti. Pa iako se ne koristi takva softverska mogućnost, važno je da postoji uređena baza podataka koja se može iskoristiti za dalje korake.
Rukovodstvo organizacije i menadžeri na svim nivoima trebaju biti svjesni tog potencijala, i treba da se osposobe kako bi unaprijedili vodstvo. Ključni faktor uspješnosti, u ovom smislu, ogleda se u opredjeljenosti i spremnosti da se diskutuje o nečemu što je prošlo (uglavnom o bližoj prošlosti) na temelju činjenica a ne na temelju: ja mislim. Umjesto što se često za ono što je bilo koristi: mislim, treba da dođe bude znam. Ako se ne zna onda ne treba diskutovati dok se ne dođe do pouzdanih podataka i informacija. Tek nakon toga je veoma potreban i koristan proces razmišljanja. Kako oblikovati realan cilj, kako sagledati realno potrebne resurse, kako osposobiti ljudske resurse, kako otkloniti slabosti u procesu, kako unaprijediti komunikaciju, koje nove alate uvesti i slično. Još uvijek je praksa često obrnuta, prva dva koraka se zanemare (podaci > informacije) i kreće sa mislim. Tako u prvi plan dolazi osobni osjećaj i interpretacija, a s tim odmah dolazi i ego. Nakon toga je teško razviti kolegijalnu diskusiju jer onaj ko ima ovlaštenja počinje da ih koristi mnogo prije nego što je potrebno. Preskače se uloga i doprinos kompetencija. I ulazi se u način funkcionisanja s početka industrijske ere a živi se i djeluje u eri informacija, znanja i vještačke inteligencije.
Podaci će sigurno puno govoriti onom ko ih je spreman slušati. Donositi odluke bez podataka, bez činjenica, bez pouzdanih informacija može ličiti na gađanje mete zatvorenih očiju. Kada se postigne logičan i pouzdan slijed: podaci> informacija> znanje, nema sumnje da će se moći krenuti u realno predviđanje onog što dolazi, kroz inoviranje i drugačiji pristup: kroz bolje a ne brže, kroz lakše a ne teže, kroz fer odnos a ne dominaciju. Nakon toga, i spremnost na brzo prilagođavanje je nužno ali zbog poremećaja konteksta, a ne kao pravilo ponašanja.