TESANJ.NET stranica grada
Veliki drveni radio Philips je dugo bio jedina tehnička stvar u vašoj kući. Stajao je na drvenom stolu kupljenom valjda maksuz za radio i bio je pokriven miljeom koji je mati iskerala. Pod stolom je bila plava konzerva Vital-biljni mrs, bila je napunjena zemljom ,a konzerva je komadom žice bila povezana sa radiom. Objasnili su ti da tako treba i da se to zove uzemljenje. Inače bi radio mogao eksplodirati.
Stari model televizora
Kad ste kupili televizor Mediana, radio je preselio u magazu. Otac je rekao da nema računa plaćat dvije pretplate pa je Aljo poštar radio zapečatio da se ne može koristiti. Nestala je i konzerva sa zemljom, nju je zamijenio stabilizator. Televizor je imao okrugli birač kanala, Beograd je bio na četvorki, a Sarajevo na jedanaestki. Na tavan se digla televizijska antena pa su tebe penjali da antenu okrećeš, a brat je odozdo govorio: lijevo, još malo, vrati…dosta. Onda bi se hodalo po komšiluku da se vidi koliko u njih ima snijega na televizoru. Pa ako je negdje manje nego u vas onda se isponova morala okretat antena. I poslije svakog vjetra, naravno. Jednom je u kući bilo sijelo, a na televizoru su išle vijesti. Komšija Salihaga je pitao oca je li ovo na televizoru dječija računaljka, a otac veli da mu prije liči na složenu trenicu (daske). Onda si im ti kazao da je to zgrada Izvršnog vijeća u Beogradu, a ti si to znao jer su tu zgradu prikazivali baš svako veče.
Brat je išao u Italiju i otamo donio gondolu. Na gondoli je bio jedan veslač i jedna balerina u bijeloj haljini. Tebi se gondola mnogo svidjela jer kad bi se uključila u struju onda bi se na njoj popalile raznobojne sijalice, svirala bi muzika, gondola bi se ukrug okretala, a plesačica bi jednako ukrug plesala. Gondoli je naravno određeno mjesto na televizoru. Komšija Seadaga je imao televizor sa filterom. Filter je zapravo blago ofarbano staklo u duginim bojama, a metao se ispred televizora, pa je slika na televizoru izgledala kao vaširsko lizalo. Tada se slušao Marjanovićev hit – padao je ružičasti snijeg, bilo je ružičasto sve…a kupovao se Ven ili Studio da se zna TV program za cijelu nedjelju.
Stari model radio prijemnika
Poslije će tvoja dva brata otići na privremeni rad u Njemačku pa će to donijeti tehničku revoluciju u kući i mahali. Kad je Boroti ispala lopta u derbiju Zvezda-Partizan cijeli komšiluk djece je tu utakmicu gledao kod tebe jer ste imali ogroman kolor televizor Grundig. Televizor je uz to bio sa daljinskim upravljačem pa vidi čuda kad ti se raja u nešto zagleda, a ti im promjeniš kanal, sakrivajući daljinski iza jastuka. Ti i brat ste sad imali u krevetima električne deke pa ni zehmerija više nije kao što je nekad bila. Mati je počela praviti najbolji sevdidžan na svijetu jer je imala mikser pa bi joj se sevdidžan uvijek uvarisao, bio je rahli jer bi izrastao dva put viši od tepsije, a otac se brijao električnim brijačem Braun. Komšija Enver je bio tri godine stariji od tebe pa je već znao i množenje brojeva. A ti si imao, opet naravno od brata iz Njemačke, kalkulator Omron. Pa si sve računao pet puta brže od Envera.
Prvu hatmu u mektefu si dao prije nego si pošao u školu. U bakrenom kazanu za pečenje pekmeza mati je ispekla halvu. Halva se metala u kupljene lepine pa si ih dijelio komšiluku i familiji a za to si dobijao pare. A tebi je otac, za završenu prvu hatmu, kupio novo-novcato biciklo. Vot, eta tehnika – ruski kazano. Braća su imala veliko crno Rog biciklo koje bi im ti nekad ukrao da se provozaš na pedali. A ovo sad je hem novo, hem tvoje i taman ti, kao da su ga prema tebi pravili. U torbici iza cica je bila torbica sa pikovima i gumulezom. Brat je uskoro u torbicu metnuo i flaster jer su ti koljena od padanja sa bicikla bila sva u krastama.
U prvom razredu osnovne škole ste imali novogodišnju proslavu. A ti si od kuće donio u školu gramofon i nekoliko bratovih singlica. Najviše ste igrali i plesali uz pjesmu odirlada di darlada…
Tvoj diplomski rad na fakultetu je imao naziv Harvard Graphics. Tako se zvao programski paket, i tvoj cijeli diplomski rad je bio urađen i prezentiran na kompjuteru. Pa si se tada sjetio kako si učio brojati. Uskineš štap od ljeske pa praviš jednake klipiće. Po deset ih obojiš istom bojom i uvežeš gumicom. I tako deset desetica raznih boja. A završiš sve te škole kompjuterom. Pravo reče Hasan ef. Ćatić u onoj Husinoj priči: Gust ti je život, moj se razredio, moj rijedak pa se odužio.
