“On daje mudrost kome hoće,
a onome kome je data mudrost, dato mu je veliko dobro…”
Kur'an, 2-269
Prema Dubravki Miljković i Majdi Rijavec u psihologiji danas postoje dvije definicije mudre osobe koje se međusobno dosta preklapaju. Jedna od tih definicija kazuje da je mudra osoba ona koja zna šta je najvažnije u životu i kako to ostvariti. On ili ona znaju što čini smislen život te kako ga planirati i ostvariti. Druga definicija tvrdi da je mudra osoba ona koja koristi svoju inteligenciju za opće dobro. Ona zna napraviti ravnotežu između vlastitih interesa i interesa drugih ljudi i šire zajednice. Mudar čovjek prilagođava se novoj okolini, mijenja je ili bira novu kako bi postigao cilj koji uključuje i njega ali i druge. Uz to, ove dvije autorice pišu da se mudar postaje razumijevanjem prirode ljudskog postojanja i učenjem iz sopstvenih grešaka.
U cijeloj lepezi mišljenja o mudrosti mogu se prepoznati dvije osnovne orijentacije: jedna je prizemljena i praktična, ovozemaljska mudrost kako dobro i uspješno živjeti a druga je više usmjerena na transcendentalnu, mudrost Božiju i prevladavanje svega ovozemljskog. Postoji i treća, ovozemaljska mudrost je put ka onoj drugoj, transcendentalnoj koja srcem “vidi” mudrost Božiju.
“Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.”” (Biblija, Izreke 8,11)
“Gle, strah od Gospoda – to je mudrost, kloniti se zla – to je razum!” (Biblija, Jov 28:28)
Poslanik Muhamed alejhisselam, dao je veliki broj primjera, ko je to mudrac, i svaki put je atribut mudraca vezan za čovjekovo etično ponašanje, dakle činjenje nečega, a ne tek pûko izražavanje. Tako, naprimjer, poslanik Muhamed alejhisselam, kaže:
Kloni se nedozvoljenoga, bit ćeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan, bit ćeš najzahvalniji čovjek. Volji ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš vjernik. Lijepo se odnosi prema komšiluku, bit ćeš musliman. Umanji smijanje jer prekomjerno smijanje umrtvljuje srce. (hadis)
Aristotel je definisao mudrost kao znanje o uzrocima – dakle, mudri su oni koji znaju zašto je nešto tako kako jest.
Savremeni kontekst života je donio novu percepciju mnogo čega pa tako i mudrosti. Nerijetko se može čuti za nekog da je mudar i sposoban ako koristi različita sredstva da ostane na položaju ili da gomila bogatstvo. Dok je sposobnost vezana za različite vještine, neovisno o tome jesu li ciljevi i sredstva kojim se dostižu etični ili nisu, ispravno razumijevanje mudrosti se treba vezati za etičnost ciljeva i način njihovog dostizanja. I dugoročnih ciljeva i kratkoročnih ciljeva. Ne mogu dugoročni ciljevi biti etično održivi ako su kratkoročni neetični. Na primjer, neko ko dobije dijete postavi sebi cilj da svom dijetu želi osigurati akademsko obrazovanje (dugoročan cilj) ali kratkoročno je spreman osigurati prihod za školovanje na bilo koji način: prevarom, podvalom, lažima i slično. Ili neko ko vjeruje u Sudnji dan, ima dugoročni cilj da uđe u Dženet/Raj ali dok živi na Zemlji, spreman je kada se bori za vlast ukrasti glasove na izborima, kada se nalazi na položaju onda je pristrasan, spreman na manipulaciju, laž i skrivanje istine, da prventsveno sebe ističe, kada se bavi ekonomijom onda laže, podvaljuje, nanosi nepravdu drugima. A sve što nije etično to kratkoročno potkopava dugoročni cilj, urušava povjerenje i integritet te pravi nered u međuljudskim odnosima.
Američki psiholog Sternberg čak tvrdi da su inteligentni i vrlo obrazovani ljudi posebno podložni pogreškama koje ih sprječavaju da se u životu ponašaju mudro i donose mudre odluke. Evo nekih od tih pogrešaka:
Ja sam najvažniji – vjeruje da se svijet okreće oko njega, a ako se i ne okreće vjeruje da bi morao. Ponaša se tako da njemu bude dobro, bez obzira kako će to uticati na ljude oko njega.
Ja sam najpametniji – vjeruje kako zna sve što treba znati i kako zato ne treba slušati mišljenja i savjete drugih.
Ja sam najmoćniji – vjeruje kako ga inteligencija i obrazovanje čine nadmoćnom osobom.
Ja sam nedodirljiv i nepovrediv – vjeruje da može činiti što god želi i da ga drugi nikad neće moći povrijediti ili mu nauditi.