TESANJ.NET stranica grada
“Mi danas nijesmo više što bijasmo k‘o djeca,
naivna, glupa, lirska, slijepa djeca;
mi danas znamo jedno, a to je to što znamo:
i logika da ima giljotinu.”
Miroslav Krleža
Opasna retorika. Nema jedinstvene definicije „opasna retorika“ a ona se nekako u Bosni i Hercegovini sama po sebi objasnila: kada neko izaziva međunacionalnu mržnju i uopće širi mržnju, kada negira međunarodne presude o zločinima i genocidu, kada jednostrano i proizvoljno tumači Dejtonski mirovni sporazum, kada negira odluke Ustavnog suda. Ali od posljednjeg izvještaja Visokog predstavnika pred Savjetom bezbjednosti UN-a (prema pisanju medija, a izvještaj će se razmatrati 10. maja 2023. godine) to više nije tako. Hans Christian Friedrich Schmidt (HCFS) uveo je u opasnu retoriku i javni govor o spremnosti oružjem braniti svoju domovinu. Da, nevjerovatno ali ipak istinito. Drugim riječima, domovina se ne smije braniti!?
Možda se moglo očekivati da će očigledan koncept skrojen o Balkanu koji se godinama pripremao, koji je pored 10-godišnjeg Dodikovog negiranja istine o prošlosti kao i države Bosne i Hercegovine, dobio novi zamah kroz izjave predsjednika Republike Hrvatske (Kolinde Grabar Kitarević i Zorana Milanovića) o bh muslimanima kao izvoru terorističke prijetnje i smetnji EU integracijama, dobiti svoju konkretizaciju iznenadnim dolaskom Hansa Christiana Friedricha Schmidta, inače člana stranke Kršćansko-socijalne unije i dobitnika hrvatskog državnog priznanja Red Ante Starčevića. Njegovo djelovanje na području FBiH, i nepriznavanje njega od strane RS-e (ali i Rusije i Kine) je očigledno dio tog koncepta kao što je očigledno da su ključni igrači Kvinte stali iza tog koncepta. Ono što sada HCFS radi nije ništa drugo nego da omrzne Bošnjacima ulogu OHR-a u Bosni i Hercegovini time što isporučuje Zagrebu sve što Zagreb traži u Bosni i Hercegovini. On čak javno negira da je to tražio Premijer Vlade Hrvatske Plenković iako se sam Andrej Plenković javno hvalio upravo o tim uspjesima Vlade Hrvatske.
Moram priznati da sve to nije bilo iznenađenje iako osjećam i razumijem iznimno nasilje nad Dejtonskim mirovnim sporazumom kao cjelinom od strane međunarodne institucije u Bosni i Hercegovini kaja ima primarnu odgovornost da taj Sporazum štiti, i da ga usklađuje sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ono što me stvarno iznenadilo, priznajem, jeste činjenica da se jedna univerzalna logika, jedno univerzalno pravo i obaveza da se domovina brani i oružjem, sada vidi kao opasna retorika ovaj puta kazana od strane Reis-u-uleme Dr. Husein ef. Kavazovića.
Dragi i neizbježni HCFS, sada je jasno da je trebalo u taj koncept koji Ti provodiš ovdje uključiti i vrhovnog poglavara Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. S probosanskom politikom ste završili. Potrebno je sada diskreditovati posljednju instituciju muslimana u Bosni i Hercegovini, koji su inače Bošnjaci. Uvjeren sam da si Ti imao mnogo drugih primjera da na drugi način pomeneš Reis-u-ulemu u svom izvještaju (kao što si Reis-u-ulemu pozitivno istakao u svom posljednjem intervjuu bh medijima) ali nisi. Znaš Ti veoma dobro da ovakva izjava neće samo izazvati ljutnju muslimana u Bosni i Hercegovinu prema Tebi, ona će izazvati negativan osjećaj spram EU integracija. Inače, ako ne bi bilo tako onda me iznenađuje prostota i lakomislenost unesena u izvještaje Vijeću ministara UN-a.
Dakle, nakon svega kroz šta su branitelji Bosne i Hercegovine prošli, nakon toliko lekcija koje su podnijeli, oni su ipak vidjeli rješenje u EU integracijama, vidjeli su da Evropski sud za ljudska prava djeluje po pravdi, nadali su se da pozivi i deklaracije iz Brisela imaju pozitivan smjer i nastavili su očekivati, nadati se i koliko su mogli raditi na tom putu. Pri tome, ne pravdam slabosti i propuste probosanske poltike ili kako je često nazivaju politikom „sarajevske čaršije“. Ta politika nije našla odgovor da taj podmukli koncept pravovremeno rasvjetli, da činjenicama i svojim prisustvom upravo na tim adresama isti „razbije“ kao neutemeljen i zlonamjeran, kao što zamjenska postava te politike sada sudjeluje u provedbi tog koncepta naivno se nadajući da će ekstremnom kooperativnošću nešto promijeniti!? Daj Bože, al‘ dabogda. Jer se, izgleda s druge strane (u Briselu) očekivalo da branitelji dignu ruke od Brisela, od EU intergacija, da traže sebi rješenje koje im nije ostavljeno ili da prihvate ono što im se nametne.
Zar to i nije cilj cijelog koncepta?
