TESANJ.NET stranica grada
Jesu li mrtvi pali uzalud?
Ako svijet treba da ostane kakav jest, onda jesu!
Henri Barbusse
Naučnici su posmatrali Zemlju, cijeli kosmos stotinama godina, 365 dana u godini, 24 sata svakog dana i zaključili su da je sav Univerzum uređen, svi njegovi dijelovi su međusobno povezani i živi. Sve funkcioniše na temelju savršenog softvera čiji algoritam još ne mogu spoznati, ali iza koga stoji Natprirodno biće, Stvoritelj, Bog.
Postoji priča u kojoj se spominje da je neki magarac bio vezan za drvo, pa je došao šejtan (đavo) i odvezao uže. Magarac je toišao u komšijinu njivu te pojeo i uništio sve što se mogao pojesti i uništiti. Žena seljaka je to vidjela, pa je uzela pušku i ubila magarca. Vlasnik magarca je čuo pucanj, pa je pogledao kroz prozor i vidio svog magarca kako umire u lokvi krvi. Zatim je uzeo pušku i ubio komšijinu ženu. Kada se komšija vratio kući vidio je svoju ženu i komšijinog magarca mrtve. Pretpostavio je šta se desilo, pa je uzeo pušku i ubio komšiju, vlasnika magarca. Nakon toga je upitan šejtan: Šta si uradio? Odgovori je: Ništa, osim što sam odvezao magarca.
Ljudi nisu magarci. I ne trebaju sebi dopustiti da se tako ponašaju. Magarac nema znanja ni svijesti o šteti koju počini, ali ljudski dizajn je time obdaren. Svrha saradnje među ljudima je održavanje reda na Zemlji koji je uspostavljen. A nered se javlja zbog onoga što ljudi rade, zbog toga što su neki ljudi umišljeni, pretjerano sebični, lažovi, nepravedni ili prosto kazano zli. Oni su dopustili sebi da šejtan ili đavo odveže magarca u njihovim strastima pa ne znaju šta rade niti imaju svijesti o posljedicama. Primjeri su svakodnevno vidljivi, od primjera štete i nereda niskog intenziteta do onih najviših.
Tražiti mjeru u odnosima među ljudima zahtjevnije je nego u odnosima prema stvarima. Vagati ispravno nije teško, treba samo utvrditi ispravnost vage i biti odgovoran pri vaganju. Nije teško vidjeti kada je mjera dostignuta, i nije teško takvu mjeru postići. Ali postići mjeru u odnosima sa ljudima nije baš tako vidljivo i jednostavano postignuće. Čovjek može ostati daleko u tom odnosu, ili doći preblizu – prijeći nesvjesno granicu privatnosti druge osobe. Treba znati koliko je blizine potrebno da bi se uspostavio odnos uzajamnoga povjerenja, otvorenosti i dobre saradnje, a koliko rastojanja kako bi se poštovale vlastite i tuđe granice (intimnost, privatnost, tjelesni, psihički i duhovni integritet). Stoga je važno da čovjek bude svjestan tog odnosa, i da poznaje granice koje ne bi trebao prelaziti. To se odnosi na susret u prolazu, na međusobne posjete, na razne razgovore i dogovore, i skrivene razgovore, na zajedničko djelovanje ali i na javnu komunikaciju.
No kompleksnost raste sa odnosima među grupama ljudi, zajednicama, društvima, državama, korporacijama. Ali posljedice postaju očiglednije a zli lideri se lakše vide. Ako neko ne može svezati svog magarca u sebi, onda se treba spremati i suprostaviti se njegovom djelovanju u svom dvorištu prije nego napravi štetu.
