Reinterpretacija ekonomije

Tržište bez morala rađa moć bez pravde,
a moć bez pravde vodi u propast.
nn

Nouman Ali Khan, poznati učenjak s područja religije, naročito završnog dijela Božije objave i prakse posljednjeg Božijeg poslanika, objavio je svoj dugogodišnji rad pod nazivom Kur'an i globalna ekonomija.

Riječ je o izuzetno važnom djelu, jer dominantne prakse koje danas postoje u mnogim dijelovima svijeta — bilo da je riječ o muslimanskim, kršćanskim, građansko-sekularnim ili drugim oblicima društvenog uređenja — nisu utemeljene na slijeđenju Božije objave, već prevladavaju tržišni modeli zasnovani na interesima kapitala. Autor u ovom djelu nastoji objasniti i reinterpretirati ekonomski život kroz prizmu objave. On nudi podsjetnik da tržišta nisu odvojena od morala te da je težnja ka ravnoteži sama po sebi čin vjere.

Dug period društvene prakse u kojem je vjera svedena prvenstveno na ritual, dok su društveni i ekonomski odnosi prepušteni pukom interesu — bez dovoljno prisustva morala i etike kao božanske upute čovječanstvu — doveo je do toga da se vjera (kod vjernika i onih koji to nisu) svodi na ograničenu ili pogrešnu perspektivu. To vodi putem koji nije održiv — putem koji narušava međuljudske odnose, povećava ulogu kapitala, materijalne i finansijske moći, te donosi veći stepen nejednakosti, a prije ili kasnije i nepravdu, nered i nasilje.

Prirodni resursi predstavljaju Božiju opskrbu čovječanstvu. Stvaranje prostora, vremena i svega što postoji unutar njih odvija se prema preciznim Božijim zakonima (koje neki nazivaju prirodnim zakonima). Sve je više naučnika koji to potvrđuju i sa naučnog aspekta. Kiša, usjevi, voće, stoka i drugi prirodni elementi nisu samo izvori opskrbe za preživljavanje, već i temeljne komponente ekonomskih sistema, bez kojih čovjek ne bi bio u stanju ništa otkrivati, razvijati, pa čak ni opstati na Zemlji.

U autentičnim tekstovima Božije objave ne nalazimo primjere da je neki vladar koji je koristio društvene resurse za lično bogaćenje, užitak i luksuz predstavljen kao pozitivan uzor. Naprotiv, takvi su označeni kao faraoni. Nasuprot njima stoje primjeri Božijih poslanika — ljudi koji su predstavljali uzor u vjeri, porodičnim, društvenim i ekonomskim odnosima, ili su se barem trudili da tome teže. To je univerzalna težnja ka skladnim porodičnim odnosima, pravednim i poštenim društvenim odnosima (u kojima se ljudsko dostojanstvo bezrezervno poštuje), korisnom radu, ispravnoj zaradi te djelovanju kroz etično liderstvo i reinvestiranju u korist zajednice.

Obrazovanje i svjetovna znanja — znanja koja ljudi stiču i unapređuju kroz vlastito postojanje — podstiču se s ciljem da ljudima omoguće sigurniji, lakši i dostojanstveniji život, a ne da se dosegnutim stepenom civilizacijskog razvoja djeluje barbarski. Baš onako kako je već davno napisao Lav Tolstoj:Prava civilizacija se prepoznaje po tome kako koristi moć, a ne po tome koliko je posjeduje.