TESANJ.NET stranica grada
Ono što se može dogoditi “njima”’,
uvijek ostaje mogućnost da se dogodi „nama“.
Opsada kao vojni i društveni fenomen podrazumijeva sistematsko opkoljavanje grada, utvrde ili određenog prostora s ciljem iscrpljivanja i prisiljavanja na predaju, najčešće presijecanjem opskrbnih linija i povremenim oružanim djelovanjem. U širem značenju, pojam opsade koristi se i za opisivanje stanja potpune okruženosti, izolacije i dugotrajne neizvjesnosti. Iako historija bilježi brojne opsade, svaka od njih nosi specifične okolnosti, ali i univerzalna obilježja: dugotrajnost, iscrpljenost i testiranje krajnjih granica ljudske izdržljivosti.
Opsada Tešnja, Maglaja i dijelova općine Doboj, u periodu od 24. juna 1993. do 18. marta 1994. godine, dakle 268 dana, predstavlja jedno od takvih iskustava. Za stanovnike i branitelje tog prostora ona ostaje duboko urezana u kolektivno pamćenje. Bitna razlika između opsade i bitke ogleda se upravo u njenoj vremenskoj dimenziji: dok je bitka intenzivan i relativno kratak sukob, opsada je dugotrajno stanje stalnog pritiska i iscrpljujuće borbe, kako fizičke tako i psihološke.
Historijski kontekst dodatno usložnjava razumijevanje ovog perioda. Do juna 1993. godine postojala je saradnja između jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane na ovom području. Međutim, uslijed šireg političko-vojno-strateškog preusmjeravanja, dolazi do uspostavljanja savezništva između snaga vojske Ratka Mladića i dijela HVO-a (Ivo Lozančić), što rezultira zajedničkom opsadom navedenog prostora. Istovremeno, drugi dio HVO-a ostaje u sadejstvu s Armijom RBiH, učestvujući u odbrani. Ovakva složenost odnosa potvrđuje da ratne realnosti često nadilaze pojednostavljene interpretacije i zahtijevaju širi analitički okvir.
Posebnu vrijednost ima činjenica da su, uprkos svim izazovima, u odbrambenim strukturama učestvovali pripadnici različitih etničkih skupina. Njihova odluka da ostanu i brane zajednicu u izuzetno složenim okolnostima zahtijeva dodatno razumijevanje i poštovanje. Istovremeno, važno je jasno razlikovati individualne izbore koji su bili u funkciji odbrane zajedničkog prostora od onih koji su bili usmjereni protiv vlastite države i njenih temeljnih vrijednosti. Tešanj je pokazao odlučnost u odbrani prostora i odbrani vrijednosti od samog početka strašnih događaja koji će uslijediti, a za koje je malo ko mogao i zamisliti da mogu voditi takvoj užasnoj tragediji u Bosni i Hercegovini. Porodice u Tešnju, koje su tajnim putem naoružane (putem SDS-a, iz kasarni JNA), nisu trpile bilo kakvu odmazdu. Njih je tešanjska policija razoružala (nakon prikupljenih obavještajnih podataka) u sklada sa zakonom i sudski proecusirala (kao u mirnodopska vremena). Odbrana ovog područja nije bila samo vojni čin, već i izraz opredjeljenja za očuvanje temeljnih društvenih principa: slobode, ravnopravnosti, sigurnosti i institucionalnog poretka. Upravo ti principi daju smisao svakoj borbi i određuju njen konačni ishod, ne samo u vojnom, nego i u moralnom i društvenom smislu.
Zbog toga interpretacija događaja iz perioda 1992–1995. godine ne može biti predmet proizvoljnih reinterpretacija, političkih kalkulacija ili selektivnog pamćenja. Istina o opsadi Tešnja, Maglaja i dijelova općine Doboj, danas na području Tešnja, Maglaja, Doboj-Juga i Usore predstavlja pitanje elementarnog ljudskog dostojanstva. Njeno očuvanje nije samo obaveza prema prošlosti, već i nužan preduslov za izgradnju odgovorne i stabilne budućnosti.
Fuad Šišić
