Patriotizam? Šta je to patriotizam?
Patriot ili patriota (grč. pat
Najjača sila svijeta Amerika ima i svoj Patriotski dan. To je američki praznik kada se obilježava sjećanje na ubijene u napadima 11. septembra.
Patriotizam je najčešće tumačen kao pozitivno osjećanje prema sopstvenom narodu, državi, kulturi, historiji.
Rus Vladimir Dalj u 19. vijeku kaže da je patriotizam: „cilj i rezultat vaspitanja mladih, ljubav prema otadžbini“.
Gi de Mopasan je smatrao da je to :„jaje iz koga se legu ratovi“, a Englez dr Samjuel Džekson da je patriotizam: „poslednje utočište hulja“.
Dragan Marković Palma gradonačelnik iz Jagodine (to je onaj što ne zna kada su rođeni Betoven i Šopen) rekao je 2008. godine, uoči formiranja prethodne vlade susjedne nam Srbije, “da se patriotizam ne sipa u traktor”.
Prosječan čovjek u Bosni i Hercegovini patriotizam često izjednačava sa nacionalizmom, nacionalnom ostrastšćenoćšu, pa i šovinizmom.
Bilo kakva priča o patriotizmu uključuje i razmatranje o tome gde je tačna linija razgraničenja između patriotizma i šovinizma.
Često nam priča, retorika od patriotske nekako nesvjesno prelazi u šovinističku. Na internetu je moguće naći više definicija šovinizma i uporediti te definice sa definicijama patriotizma.
Šovinizam je uvjerenje u nadmoćnost ili superiornost vlastite grupe ili naroda nad drugima.
Šovinizam je u izvornom smislu oblik pretjeranog ili čak i agresivno pretjeranog nacionalizma. Šovinisti se osjećajaju superiorni prema pripadnicima drugih naroda i tako obezvređuju druge ljude.
Može u ekstremnim slučaju dovesti do politike progona, istrebljivanja, ugnjetavanja.
Šovinizam se usmjerava prema drugim narodima, raspaljuje nacionalnu mržnju, te promoviše nacionalnu isključivost.
Šovinizam se vrti oko moći; želi za sebe da prigrabi što je više moguće moći i benefita za vlastitu naciju u koju se utapa bilo kakva naznaka individualnosti. Možda ključna razlika između patriotizma i šovinizma nalazi se u ljubavi. Patriotizam je ljubav prema domovini/otadžbini, a šovinizam je mržnja prema drugoj/drugim nacijama.
Ljubav ne traži ništa zauzvrat, ona je bezuslovna, iskrena i najlepša je kada se daje. Zato da bismo voljeli svoju domovinu, svoju Bosnu i Hercegovinu, treba da volimo sebe, svoju porodicu, svoje prijatelje, kolege, svoje komšije, trebali bi da volimo čak i one koji nas ne vole.
To je ono što nas čini ljudima, koji su dobri i sebi i drugima, i komšijama/susjedima i drugim narodima.
Patriotizam su institucije države BiH. Patriotizam je zastava i grb BiH, Sud BiH, Tužilaštvo BiH, Parlament BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, Oružane snage BiH, OSA, Granična policija BiH, Uprava za indirektno oporezivanje BiH. ..
Patriotizam je da znaš i imaš stalno na umu da ako Bošnjaci kao narod odustanu od Bosne i Hercegovine da onda teško da će Bosne i Hercegovine i biti. Ako Bošnjaci krenu putem negiranja BiH i njenih institucija budimo sigurno da Bosne više neće biti. I kad to znaš sve činiš da ona opstane, kako je to činio i rahmetli predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović. A to znači mnogo razgovora, pregovora, dogovora, kompromisa i pragmatičnosti u odnosima sa druga dva naroda u BiH.
Patriotizam je da odeš u HAG kao što je to uradio prvi komadant Armije BiH Sefer Halilović i tako cijelom svijetu potvrdio i svoju nevinost i hrabru odbranu Bosne od agresora sa lijeve i desne nam strane.
Patriotizam je da kao Adnan Ćatić i Edin Džeko postižeš vrhunske rezultate u sportu, ili da poput mladog Ismara Krdžalića napišeš knjigu i širiš pozitivan duh uz sve nedaće koje ti je život priredio ili kao naš Enis Bešlagić promovišeš svoj grad i svoju državu u svakoj prilici i na svakom mjestu.
Patriotizam je kad završiš srednju školu, kad upišeš bez štele fakultet i bez štele ga završiš, kad kao student želiš da se ljeti provodiš kao “sva normalna omladina”, ali ne možeš jer imaš ispite u julu i septembru.
Patriotizam je kad udijeliš siromahu, prosjaku i pola marke i lijep osmijeh i lijepu riječ.
Patriotizam je kad pokreneš neki mali obrt pa se boriš sa birokratskim procedurama koje “sve čine da te istresu iz gaća dok ne odustaneš”. Patriotizam je da zaposliš radnike i daješ im priliku da rade i zarade.
Patriotizam je piti tešanjski kiseljak umjesto jane, Vispak umjesto Franck kafe, jesti keks iz Laste Čapljine umjesto uvoznog keksa (pa makar taj keks bio i iz Turske).
Patriotizam je kad kao moj komšija, imaš sve preduslove da kukaš kako si bio borac i ranjavan, uzmeš motiku u ruke, upališ traktor i posiješ žito i pšenicu i tako hraniš svoju porodicu.
Patritotizam je kad komšinici babi Gospi pomogneš iscijepati drva i čestitaš joj Uskrs/Vaskrs i Božić.
Patriotizam je da se borimo da nam omladina u BiH ne bude osuđena na kladionice i klađenje, alkoholiziranje, drogiranje, provođenje beskrajno mnogo vremena na društvenim mrežema, da nam omladina ne bude osuđena na konobarisanje ili ne daj Bože na prostituisanje i kukanje na državu, političare i majku koja te rodi.
Patriotizam je da napravimo zemlju u kojoj će biti nemoguće da godišnje odlazi milioni i milijarde maraka u tuđe džepove zbog korupcije naših vlastodržaca, a da se novac za bolesne i izgladnjele ljude ne skuplja putem SMS akcija ili na društvenim mrežama.
Patriotski čin je narodu reći istinu. I to na prvi pogled ništa ne košta, osim možda gubitka političkih poena, a to je valjda ono što naše vajne političare najviše boli, ali i košta.
Ali, naš narod je vrlo inteligentan i svako potcenjivanje će kazniti, na ovaj ili onaj način.
Patriotizam nije biti u ugodnoj hladovini vlasti i raznih budžeta od 1990. godine pa sve do danas, i sa te pozicije se “boriti za svoj narod”.
Patriotizam jeste biti borac i vojnik sa 16,17,18, 19, 20 ili više godina i braniti svoju zemlju od agresora, ali nisam siguran da je patriotizam otići sa 35 godina u penziju, ili primati i penziju i raditi i biti još u nekom nadzorno/upravnom odboru.
Patriotizam nije sa ugodne pozicije vlasti raditi na osiromašenju vlastitog naroda, a pri tome imati bankovne račune u Švicarskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji i brojni imovinu pokretnu i nepokretnu.
Patriotizam nije imati deset, petnaest hiljada maraka poslaničku platu i hvaliti se kako od te plate dijeliš stipendije ili pomažeš sirotinji. Naročito, kada prosječni građani znaju da je ta poslanička plata došla iz njihovog džepa kao poreskih obveznika.
Patriotizam nije se kriti iza maske vjernika, niti iza maske “borca” protiv loših pojava u društvu, a istovremeno ih činiti i omogućavati svojim bližim “saradnicima” da isto to rade.
Patriotizam nije preko “veze” zaposliti kćerku i zeta u državne institucije (npr. BH Telecom, BH Poštu, JP Elektroprivredu, Razvojnu banku ili upravu za indirektno oporezivanje), niti je patriotizam stvarati sebi podobne ljude tako što će ih zapošljavati preko “veze” u bolnicu, dom zdravlja ili školu.
Patriotizam nije da to što je neko bio borac ili komadant u ratu, makar bio i najbolji i najhrabriji, ima pravo nakon rata, u miru, da vrši kriminal, radi protivzakonito i sl. I pri tome ako neko to primjeti i ukaže na tu pojavu da ga odmah optužiš je “izdajnik” i da “ne voli svoju državu”.
Vjerujem da je rahmetli Caco bio patriota i branio svoj grad od agresora, ali isto tako da je odgovoran za zločine na Kazanima. Ili rahmetli Juka ili Ćelo 1 i Ćelo 2. Oni su stali u odbranu protiv agresora ali im to ne može biti alibi za krivična djela koja su poslije radili.
Zbog toga je najveći zadatak PATRIOTA i najveći PATRIOTIZAM borba da mladi ljudi svoju budućnost i svoju egzistenciju vezuju za državu Bosnu i Hercegovinu, da žive u BiH bez straha i grča, da se smanji nezaposlenost, otvore nova radna mjesta, zamijeni uvoz domaćim proizvodima, poveća izvoz, poveća bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika, smanji korupcija i kriminal koji nagrizuju ovo društvo, naprave najbolje moguće veze sa susjednim državama. Da svaki čovjek budi ekonomski jak i nezavisan.
Na ovaj naćin ćemo imati PATRIOTIZAM u praksi, i samo tako ćemo moći krenuti konačno napred, i samo tako je: “Victoria inevitabilis est. – Pobjeda je neizbježna.”
I za kraj, PATRIOTIZAM je kad se boriš svom snagom protiv ŠOVINIZMA.