Umro Salih Husarić Husara

Kad god ujutro izađem u čaršiju pogled mi privuče tabla na Gornjoj čaršiji na koju se lijepe smrtovnice. U subotnje jutro dvije, jedna je Saliha Husare.

O Salihu su napisani mnogi tekstovi. Zadnji koji sam čitao je na ovom portalu Fuada Šišića, koji ga je dobro upoznao jer je u njegovu kuću u Raduši Salih dolazio godinama.

Zadnji put sam ga vidio u brijačnici kada sam i napravio fotografiju koju sam objavio u dnevniku.

Ko je ustvari Salih Husara i po čemi je on toliko popularan?

Salih Husara je tešanjski tevećelija ( bezazleno malouman), ali opet i nije jer se iz njegovih riječi i postupaka moglo prepoznati puno inteligentnijih  stvari pa je postojala uvijek dilema o toj njegovoj maloumnosti. Baš takav, u svemu drugačiji na neki način je postao tešanjska ikona.

Veliki broj sugrađana ispratio je Saliha

 

Ne vjerujem da je i jedan tešanjski lik kroz historiju toliko puta zabilježen, ovjekovječen slikom i fotografijom, sniman. Njegov lik se može naći na naslovnim stranama knjiga, portreti su mu izloženi u kafanama, kancelarijama, bolničkim hodnicima, epizodno se pojavljuje u igranim filmovima.

Sjećam se augusta 1994. godine. Rat traje, ali je bar prestalo okruženje. Tako se pružila prilika da se pojavimo (Pobjeda)  na sajmu Autotehnike u Frankfurt. Dolaskom u Frankfurt ja i moje kolege smo bili veoma zanimljivi mnogim našim izbjeglicama i radnicima koji i od prije rata obezjeđuju svoju egzistenciju u Njemačkoj. Od svih njih, prvo pitanje je bilo:

– Je li Boga ti Salih Husara živ?

Saliha pamtim još iz perioda svog djetinjstva. U to vrijeme je živio na Ravnima. Sjećam se da je znao iz šume, negdje oko Husara, dovući poveću stožinu (drvo oko kojeg se sadiva sijeno) na Ravne.

Preseljenjem u Tešanj sredinom pedesetih godina Salih osvaja čaršiju. Bilo ga je svugdje: u apoteci, u bolnici, kod Ahmet-aginice na Gaju, a godinama je išao svaki dan   u Radušu kod Nure Šišić. Pri tome je znao svratiti i dremnuti kod Dževada Halepa. Oni koji su ga pazili morali su biti spremni na njegove pogrdne riječi. Rijetko je o njima lijepo govorio. Ali mu oni nikada nisu zamjerili, a i njegovi osjećaji prema njima su bili sasvim drugačiji.

Salih je bio i čistač ulica. Skuplja papire koje su „pametni“ stanovnici čaršije bacili na ulicu i odlaže u kante za smeće i pri tom komentariše na svoj način glasno pojedine ličnosti i događaje. O čistoći, bacanju otpadaka, njihovom zbrinjavanju se danas dosta priča i Tešanj je u stvaranju eko svijesti dosta učinio, a svjesno ili nesvjesno pionir tog posla je bio Salih Husara.

U neku ruku Salih je i posljednji telal čaršije i to za one događaje koji su se samo šapatom pronosili kroz čaršiju. Znao je Salih ˝ureziliti˝ mnoge stanovnike čaršije, glasno govoreći trač koji se na njih odnosi baš kada su prolazili čaršijom pokraj Saliha. A čaršija k‘o čaršija, puna dokonih. Ti isti sutra počnu glasno prepričavati šta je Salih rekao još uvijek nespremni da i sami kažu da su tu Salihovu novost znali i od ranije iz čaršijskih kuloara.

U moju kuću je došao samo jednom tokom rata kada je poginuo brat Enes. Ušao je i rekao

-Došao sam na kahar, svi ćemo mi umrijeti!

Poznata je i ona Salihova:

-Jebo ti čaršiju koja ne može izdržavati jednu budalu!!

Iz ovih nekoliko Salihovih istupa može se vidjeti da Salih i nije bio obični tevećelija.

♦

Izabrana najljepše uređena dvorišta u 2013. godini

Udruženje EKO-MLADI u saradnji sa općinom Tešanj i ove godine  su izabrali najljepše uređena dvorišta. Komisija u sastavu: Admir Plančić-predsjednik, Šefket Turalić, Zulfo Jusufović, Tamara Turkić i Sabahudin Omerbašić ove godine je izabrala sljedeća dvorišta kao najljepša:

 

Fizička lica:

1. Šahza Karahodžić Jevadžije

2. Zurijeta Mević     Kalošević

3. Satka Džamdžić    Ljetinić

Dvorište Šahze Karahodžić, prvo mjesto i nagrada od 450 KM, ostale dvije nagrade su  300 i 2000 KM

Pravna lica

1. Poslovni centar i restoran Ukus

2. Tvornica svjećica Enker

3. Auto kuća UNO

Poslovno olruženje Poslovnog centra i restorana Ukus

Javne ustanove

1. OŠ „Rešad Kadić“ Krndija-Tešanj

2. OŠ „Mustafa Mulić“ Šije

3. OŠ „Gazi Husref-beg“

♦

Odžavanje čistoće

Šefket Turalić mi posla informaciju zaista vrijednu pažnje, a to je da za održavanje čistoće puta Tesanj-Tešanjka (9km) i Jelah-Tesanj (6km), firma HIFA Tešanj plaća radnika. Radnik dva puta sedmično čisti kanale i put od otpadaka.

Radnik Hife skuplja otpatke na putu Tešanj-Tešanjka kod Pobjede

♦

 

Ramazan

Prvi dan Ramazana i početak posta je bio u utorak 9. jula. Dani su blizu najdužih u godini. Prvog dana post je trajao od  sehura u 2h i 41min do iftara u 22h 41min. Znači da je post trajao 18 sati.

Gledajući na televiziji titlovane podatke o vremenu iftara u pojedinim  sjevernim gradovima svijeta ostade mi u sjećanju Oslo kada je iftar u 22h 33min. Ramazanom Tešanj dobiva svoj novi život. I onako tiha čaršija postaje još tiša.

Živost na ulicama se pojavi prije i nakon mukabele, teravije i pred iftar kada se ide po lepine.

Tokom Ramazana muslimani posvećuju posebnu pažnju učenju Kurana pa se praktikuje učenje mukabele. Tada poznavaoci Kurana čitaju ili govore citate dok ostali slušaju. Tako se tokom Ramazana prouči cijeli Kuran. Teravija je dodatna molitva nakon iftara.

Pred iftar čitavu čaršiju zapahne miris vrućih lepina. Ja idem po lepine u Muhinu pekaru gdje uvijek sa Pajom, koji ovaj mjesec ima svoj post kada je čašica u pitanju, „prebijem po neku“.

Esad Prnjavorac Paja i tek izvađene lepine iz peći

♦

 

Tešanj u vijestima

Ove sedmice Tešanj je dobio udarno mjesto u elektronskim i printanim medijima. Dva puta u crnim rubrikama, a jednom za privredni uspjeh.

Prva vijest je da je SIPA  otkrila skriveno naoružanje u Kaloševiću. Otkriveno je da je u Kaloševiću zakopano 588 projektila za RPG i 60 projektila za bestrzajni top (Avaz).

Pronađeno oružje

 

Vijest je dobro došla mnogim sredinama koje nisu naklonjne Bošnjacima. Tako se na portalima (zavisno iz koje sredine dolaze) pojavljuju vijesti da je to oružje „mudžahedina koji su se 90-tih borili na strani Bosne“. Drugi naslov je da je pronađeno „tisuće projektila iz Švedske i Irana koje je lokalno političko rukovodstvo SDA zakopalao 2002. godine“. Tako je ovo iskopavanje nekima dobro došlo  za Bošnjake uvežu sa terorizmom.

Imao sam jedno veoma loše iskustvo sa jednim sakrivenim oružjem. U kasnijim razgovorima sa akterima istrage i suđenja saznao sam nekoliko informacija. To oružje je bilo sakriveno neposredno nakon Vašingstonskog sporazuma, kada još nije bilo mira i sigurnosti takav čin se mogao i razumjeti, ali ne i opravdati. Međutim, nerazumljivo je da se nije ništa preduzelo za uklanjanje sasvim legalnim putem jer to oružje iz rata i nije više vrijedilo niti je bilo potrebno, ali ni pouzdano . Za to oružje su svi znali i SFOR i obavještajne i sigurnosne službe. Kada je neko procijenio da je vrijeme SFOR je „otkrio“ skrivenu municiju i ta vijest je dobila veliki publicitet. Slučaj je bio top tema do izbora, a onda je odjednom prestala biti interesantna i međunarodnoj zajednici i medijima.

Istraga traje pa se još ne zna ko su akteri skrivanja oružja, ali se bojim da je neko još pod utiskom rata i velike muke boriti se od napadaća ne naoružan sakrio oružje, bojeći se nesigurne budućnosti. Ako je i bilo takvih mišljenja i ponašanja neposredno poslije rata onda je bilo i vremena da se ono sasvim legalnio ukloni jer je smisao ilegalnog skladištenja tog oružja potpuno izgubljen.

Druga vijest je da je ubijen sa više udaraca čekićem ili motikom u glavu u svojoj kući poštar iz Šija Nusret Mehinović. Možda se ovdje i nije radilo o ubistvu radi pljačke, ali to ne mijenja stvar da je  danas u BiH pored ekonomske i političke prisutna je fizička nesigurnost građana BiH. Ovo je samo jedan primjer od mnogih. Danas je veliki rizik da recimo žena izađe u Sarajevu u grad sa vrijednom ogrlicom, lančićem ili nekom drugom vrijednošću koja bi bi mogla biti premet pljačke. Koliko je u zadnje vrijeme slučajeva da je djeci otet mobitel ili neka starica prebijena ili čak ubijena zbog neke „crkavice“. Kaznena politika nikakva. Skoro su oslobođeni neki napadači na staricu u Sarajevu. Strah se sve više uvlači u običnog čovjeka. Dok stalno čitamo u novinama da su u nekoj novoj pljački ili pucnjavi učestvovali višestruki povratnici u kriminal.

 

Treća vijest je pozitivna i zaista ohrabrujuća. „Tešanjska vrela“, u kojima se pakuje Tešanjski dijamant i Esperanza, upakovao je prvih 150 000 boca vode pod imenom Natural Springs Water Diamond za kupce u Kuvajtu.

Na ovoj liniji će se pakovati voda za zemlje Arapskog zaljeva

 

Cilj „Tešanjskih vrela“ je da se sa ovim brendom pokrije cijeli Arapski zaljev. Za ovo tržište je urađena najluksuznija etiketa na tržištu (shrink sleeve), a što je bio zahtjev Kuvajćana. Nakon isporuke tri kontejnera očekuje se kontinuirana isporuka 2 000 000 boca.

♦

Stare fotografije

Sead Smailbegović, Mak Dizdar, Jan Beran, Salih Sarić, Hurem Mujanović propagandist i Smail Terzić Penjak

Obzirom da nisam mogao identifikovati Jana Berana i Hurema Mujanovića, zamolio sam Zulejhu Terzić moju komšinicu, a suprugu rahmetli Smaila Terzića da mi pomogne.

Pronašla je istu fotografiju u Smailovoj arhivi i pored identifikacije napisala riječi koje je izgovorio veliki pjesnik Mak Dizdar, a Smail zapisao:

-Vi Tešnjaci ne date nikom ispred sebe-evo ste otrgli i od zaborava i narodu u amanet ostavili pjesnika.

Datum 12.03.1971. godine

♦

Sa table na Gornjoj čeršiji